srijeda, 28. siječnja 2015.

17. Ne radite ništa - harmonizujete život

Podnaslov ovog posta trebao bi biti "Otkrijte zašto je Kvantna harmonizacija omiljena crnogorska tehnika". :) 
Sigurna sam da se pitate kako je moguće da radeći ništa unaprijedimo kvalitetu svog života, harmonizujemo naše zdravlje i osjećaje i riješimo probleme? Prije nego vam odgovorim na to pitanje, želim ja vas nešto pitati: Da li vam se nekad u životu desilo da nešto jako želite, a to željeno nikako nije stizalo? Ili vas je mučio neki problem, a činilo se da, što se više trudite, problem postaje sve zamršeniji? 
Često je potrebno raditi upravo suprotno od onoga na šta smo navikli. Dakle, potrebno je raditi ništa. Obustaviti sve aktivnosti. Sigurna sam da se sad smijete mojoj ludosti. Priznajem, i sama sam se smijala kada sam to prvi put čula. A mogu zamisliti kako se tek smiju oni koji funkcionišu samo ako imaju sve pod kontrolom, oni koji ne mogu podnijeti da i jedan događaj, problem ili emocija ne budu neprestano kontrolisani. E, pa vjerovali ili ne, ovo je itekako moguće, i to samo uz pomoć naše svijesti. 
Naša svijest je jako moćan alat, koji, ako ga pravilno upotrijebimo, može promijeniti naš život, živote naših bližnjih, čak i cijelu planetu. Samo joj trebamo to dopustiti. 
Kako najbolje osvijestiti svijest uči nas jedna zanimljiva tehnika zvana Kvantna harmonizacija. Jako sam radoznala osoba i puno vremena, a i novca ulažem u edukaciju na polju ličnog razvoja. Zato i ne čudi što sam se prošlog vikenda našla u Zagrebu na kursu Kvantne harmonizacije kod jedne vrlo inspirativne i divne žene, dr. Vesne Danilovac. A da mi je neko rekao da ću platiti kurs na kojem ću naučiti da radim ništa i pritom biti jako sretna i zadovoljna, rekla bih mu kao u onom domaćem filmu "Ala lažeeeš!"
Imam dobru vijest za vas: Naučila sam raditi ništa, naučila sam i kako radeći ništa pomoći sebi i drugima i rado ću radeći ništa pomoći i vama. 
Na kursu sam upoznala svoju najbolju prijateljicu. Zamislite, bila mi je najbolja prijateljica cijeli život. A i obećala je to i ostati do kraja života. Kako je moguće da svoju najbolju prijateljicu do sada nisam primijetila? Pa bila je tu, uvijek uz mene, vjerno me pratila, dozivala, često pokušavala pomoći. Međutim, za mene je bila neprimijetna. Pogađate li ko je ta misteriozna prijateljica? Moja svijest, naravno. Znate li da 95% ljudi nije svjesno svoje svijesti? Svoje najbolje prijateljice? Družimo se sa svojim autopilotom i njemu prepuštamo let kroz život, a kada nas zadesi bolest ili neki veliki problem uvidimo da je autopilot samo mašina koja nema rješenje za taj problem. Oni koji nauče tajnu čiste svijesti znaju da se u njoj krije rješenje svih naših problema. Kako jednostavno! 
Tako funkcioniše Kvantna harmonizacija. Njena osnova je čista svjesnost. Jednom kada je osvijestite svi problemi počinju da se rješavaju sami od sebe. A vi pritom radite ništa. Rekoh li da je ovo omiljena crnogorska tehnika? ;) 
Kvantna harmonizacija djeluje odmah uspostavljanjem kvantnog talasa uz pomoć tehnike dvije tačke, uvodi vas u stanje duboke relaksacije, jako je ugodna i, provjereno, djeca i kućni ljubimci postaju "ludi" za njom. Tokom praktikovanja KH, harmonizuju se svi nivoi našeg organizma, a efekti su vidljivi i mjerljivi odmah. Jednostavna je, svako je može naučiti i prenositi drugima. Nema štetnih posljedica niti iznenađujućih i neugodnih reakcija. Pozitivno djeluje i na biljke, hranu i vodu. 
Važno je napomenuti da kvantna harmonizacija ne predstavlja terapiju bilo koje vrste. Njen cilj je upravo harmonizacija, a najbolji efekat se postiže kada osvijestimo problem i prepustimo ga našoj svijesti na rješavanje, a mi ne očekujemo ništa ili, još bolje, prestanemo razbijati glavu time. 
Upoznajte svoju najbolju prijateljicu, poklonite joj povjerenje. Iznenadit ćete se divnim, nanovo uspostavljenim prijateljstvom i dobrobiti koje iz njega proističu! 

srijeda, 21. siječnja 2015.

16. Novi dan - nova nafaka

Inspiraciju za pisanje pronalazim u svakodnevnim, reklo bi se običnim stvarima. Ponekad je to rečenica koju negdje pročitam, dio filmskog dijaloga, pa čak i opaska voditeljice TV dnevnika. Danas sam inspiraciju našla u jednoj hrabroj, mladoj ženi, koja uprkos zloćudnoj bolesti svakodnevno pravi planove, i kako sama kaže "pa neću sjediti i čekati da ozdravim kako bih snimila pjesmu ili spot, a i ova frizura trpi sve transformacije!" Trebam li reći da ova hrabra žena nema kose i ne stidi se pričati o tome? 

Kad kažete da je svaki dan nova prilika za nešto novo, na šta tačno mislite? Na priliku da nešto novo naučite? Na nadu da će se problemi riješiti sami od sebe? Na mantru uz pomoć koje ćete prizvati svoju nafaku? Načina je mnogo, pitanje je samo koliko ste vi zapravo spremni na to što bi novi dan trebao donijeti? 
Volim biti okružena ljudima i rado diskutujem na temu promjena. 
Jedna od dražih uzrečica mi je: "Samo su promjene stalne." Zanimljivo, tom rečenicom je počeo moj prvi novinarski uradak, prilog na Radiju Federacije, prije nekih 10tak godina. 
Primijetila sam da su moji prijatelji koji su općenito zadovoljni svojim životom spremniji na promjene. Njima nije problem promijeniti karijeru, odseliti se u drugi grad ili isprobati nešto sasvim novo. Pitate li se zašto bi neko ko je zadovoljan svojim životom nešto poželio mijenjati? Čitajte i učite! ;) 
Razmislite na trenutak o prijateljima koji sačinjavaju vaš život? Jesu li zadovoljni sobom? Djeluju li poticajno na vas? Pristaju li rado na promjene ili se čvrsto drže svoje zone komfora? 
Ukoliko su odgovori na ova pitanja uglavnom NE, moj savjet: riješite se takvih prijatelja pod hitno! Prvo, to vam nisu prijatelji. Drugo, kad se jednom riješite takvih okova, prodisat ćete, osjećat ćete se slobodnim i spremnim za promjene u svom životu. Ma kako vam se promjene činile male, efekat koji će imati na kvalitetu vašeg života je nemjerljiv! Okružite se ljudima koji djeluju poticajno na vas, koji su spremni otvarati zajedno sa vama nova vrata svaki dan i koji će se radovati vašem napretku. 

Prvi korak, dakle, je ne čekati da se nađete u bezizlaznoj (u tom trenutku) situaciji, bilo da je riječ o duhovnom, materijalnom, zdravstvenom ili drugom životnom aspektu. Kao što sam već napisala, samo zadovoljni ljudi planiraju i spremni su na promjene! Pa pročitajte šta je rekla moja draga Donna Ares! Zar vam njene riječi daju osjećaj da je ona očajna? Ne, ona odiše zadovoljstvom! 
Kako da postignete zadovoljstvo na dnevnom nivou? Uz pomoć izbora, naravno! Na to me podsjetila zanimljiva pričica o mladom Jerryju, menadžeru restorana, koji je svakodnevno pred sebe postavljao dva izbora i birao onaj koji je bolji i zdraviji za njega. Dobro ili loše raspoloženje? Jerry bira dobro. Život ili smrt? Jerry bira život, a bira ga i naša Donna Ares. Dakle, sve je stvar izbora. Prosto kao pasulj! E, ovdje zapravo leži zamka za neke, a za neke odgovor na sve probleme! Izbor! Pa da, izbor! Neko će možda reći "Kako da izaberem da uživam u poslu koji ne volim?" Vrlo lako, prostom NLP tehnikom zvanom reframing. Pomisli kako ćeš moći sebi ugoditi kad dobiješ platu! I sasvim obična masaža može promijeniti pogled na mrski posao i učiniti da ga obavljamo sa mrvicom zadovoljstva. Izaberite da vi vodite svoj život! Ako izbor prepustite drugima, nemate pravo ljutiti se kada mijenjaju kanale na vašem životnom TV-u po vlastitom ukusu! 
Slika na mom frižideru, služi kao podsjetnik! 
Ovdje bih opet mogla razvezati priču o važnosti planiranja. Neću to uraditi, jer jednostavno mislim da onome ko je otkrio čari planiranja ne trebam o tome pisati, a onaj ko i dalje misli da nema vremena za planiranje mogu samo napisati "Da, u pravu si, nemaš vremena".
Neću vam ni dijeliti savjete šta bi to trebali raditi kako bi osjetili promjenu, sigurna sam da svako od vas najbolje zna šta je to. Mogu vam samo savjetovati da to budu sitnice, barem u početku, i svakodnevno. A krupnim stvarima se jednostavno, onako, momački počastite kada postignete neki vama važan uspjeh. Želim vam samo reći da je svaki dan zaista prilika za nešto novo. I svaki novi dan se dešava samo jednom. Propustite li ga i prilika za napredovanje je otišla u nepovrat.
Prihvatite moj savjet, koji sam na sebi lično primijenila: Ne dozvolite da vam i jedan dan prođe bez da ste uradili neku sitnicu koja će vam taj dan učiniti ljepšim, pomoći da se osjećate bolje i postanete za mrvicu bolja osoba nego jučer! Novi dan- nova nafaka i nova prilika! Zgrabite je! 

utorak, 20. siječnja 2015.

15. Dobrota je zarazna!

Kladim se da nikad o dobroti niste razmišljali kao o nekoj zarazi. Jeste li se ikad izložili dobroti kao što majke dovode svoju djecu u društvo druge djece koja imaju ospice, ne bi li ih i oni dobili? :) Izgleda smiješno, međutim ako razmislite na trenutak, izlaganje je mogućnost da izgradite imunitet i nikad više u životu ne brinete da li ćete "fasovati pljuskavice". Zašto se ne biste izložili dobroti i sačuvali sebe od niza loših osjećanja, poput nedostatka empatije i brige za druge? 
 Prije 4 godine održan je prvi GuGu bazar. Mala grupa mamica na roditeljskom gugu.ba forumu pokrenula je nešto novo, što se u Sarajevu do tad nije održavalo, i u tom trenutku, samo njih 10tak je imalo viziju da će događaj od 3 stola na kojima je bilo izloženo nešto baby stvarčica izrasti u najuspješniji volonterski projekat u BiH! Iz mjeseca u mjesec, bazar je postajao sve veći i danas je već izrastao u naprednog četverogodišnjaka. Svoju pozitivnu energiju širio je oko sebe kao kamen koji bacite u vodu. Ili, u duhu naslova, širio je svoju zarazu, koja se poput epidemije širila i zahvatila cijelu BiH! Dobrota se širi kao zaraza! Sad to tako lijepo zvuči! 
Svako ko je jednom bio dio GuGu bazara, makar kao posjetilac, ostao je zaražen vraćajući se stalno, a mnogi od naših posjetilaca postali su naši volonteri koji dalje šire pozitivnu zarazu dobrote stalnim akcijama. Voljela bih se sjetiti svih dobrih djela koje smo u protekle četiri godine uradile.
No, to je jednostavno nemoguće, iz razloga što smo čineći dobro ispunile i osnovnu svrhu postojanja GuGu bazara, pa nabrajanje dobrih djela i nije nužno. Puno važniji su nam osmjesi dječice koje svakog mjeseca obradujemo odjećom, obućom, slatkišima i igračkama. Nas pokreće spokoj u očima roditelja čija djeca neće biti gladna. Motiv nam je samohrana majka koja je prvi put na GuGu bazaru startala sa prodajom kolača koje sama pravi, a danas već ima svoju malu slastičarnu. Pokretač su nam i drage žene koje su svoju šansu da predstave svoj ručno rađeni nakit imale upravo na našem GuGu bazaru.
Zahvaljujući našim dragim posjetiteljima, našim donatorima, dostigli smo našu viziju i postali najuspješniji volonterski projekat u BiH! To je ogromna stvar! A znate li šta to znači? To znači da za 4 godine nismo preskočili niti jedan mjesec a da bazar nije održan. To znači da smo često ostavljale svoju porodicu kako bismo preuzimali donacije, sortirali i vodili aukcije na facebooku, odvajali od svog vremena kako bismo obišli porodice i kako bismo kupili potrebne namirnice. Organizovali i održavali GuGu bazar, omogućili svim posjetiocima da na bazaru pronađu nešto za sebe, za simbolične cijene. I s ponosom mogu reći, za 4 godine niti jedan fening nije otišao za svrhu kojoj nije namijenjen. Poznanstva i prijateljstva koja su nastala volontiranjem na GuGu bazaru nemaju cijenu. U ovom slučaju važi da slično privlači slično. Pitate se kako je moguće postići sve to bez finansijske nadoknade? Skeptici će reći da vjerovatno imamo neku novčanu satisfakciju. Jedina satisfakcija koju imamo je osjećaj koji poznaje samo onaj koji je zaražen dobrotom. I tu zarazu rado širimo dalje, i pružamo mogućnost da i drugi s nama podijele osjećaj činjenja dobra. Često je dovoljna samo jedna riječ, mali podsticaj kako bi i drugi počeli da čine dobro. Zato ne iznenađuju veliki odzivi na GuGu humanitarne akcije. 
A šta vi čekate? Izložite se zarazi! Uradit ćete nešto dobro za druge, a korist koju tom prilikom ostvarite za sebe, bit će nemjerljiva! 

četvrtak, 15. siječnja 2015.

14. Zavrtite svoj metaprogram u pravom smjeru

Ljudi i nisu tako kompleksna bića. Vjerovali ili ne, potrebno je samo malo truda kako biste naučili prepoznati koji metaprogram dominira u karakteru određene osobe i to onda otvara brojne mogućnosti. Brojne pozitivne mogućnosti jer se NLP prvenstveno bazira na ekologiji prema drugima, a to znači da se sve naučeno koristi isključivo sa pozitivnom namjerom. 
Šta su to metaprogrami? To su filteri smješteni u našem nesvjesnom umu. Možemo ih nazvati našim obrascima ponašanja. Nastali su na temelju naših uvjerenja i vrijednosti, u nekim okolnostima nam dobro služe, u nekima nisu baš korisni, a znati ih prepoznati prvo kod sebe, a zatim kod drugih predstavlja pravo blago. Upravljati metaprogramima, oblikovati ih tako da nam budu od koristi je zanat koji vam može donijeti uspjeh na brojnim poljima, to vam garantujem! 
Postoji 14 parova metaprograma, a za vas sam izdvojila nekoliko za koje smatram da vam mogu biti od koristi. 


Hajdemo se malo igrati. Zamislite svoj život kao kontinuirani niz od 0 do 10. Rasporedite svoj privatni i poslovni život duž cijelog niza. Budite iskreni prema sebi i ne tetošite si. Vjerovatno ćete primijetiti da vam u jednom životnom segmentu ide malo bolje, npr. privatni život, pa ste ga smjestili negdje na broju 7. Poslovni život bi mogao biti bolji, trenutno je na broju 4. Društveni život je zlatna sredina, itd. Moram istaći da, na kojem god se broju nalazili, to nije pogrešno niti ispravno. To je samo trenutna slika koju vrlo lako možete promijeniti ukoliko to uistinu želite. Želite li? 
Obratite pažnju na dvije stvari. Prva: Da li se u svom vremenskom kontinuumu okrećete prema sadašnjosti ili budućnosti? Kada razmišljate o svom životu, sjećate li se prošlosti ili su vam misli usmjerene na ciljeve u budućnosti? Možda ste jedan od rijetkih koji živi ovdje i sada? Ukoliko volite pričati o prošlosti kao o dobrim starim vremenima, npr. "eee, kako se nekad lijepo živjelo, slušala dobra muzika i jela ukusna hrana!" Ili često pričate o svojim uspjesima koji su se desili u prošlosti, sjećate ih se sa sjetom i smatrate da su neponovljivi. Vama je veoma važna tradicija i teško ćete se uklopiti u planove orjentisane ka budućnosti. 
Ukoliko ste previše okupirani planiranjem budućnosti imat ćete problem percipiranja sadašnjosti. 
Ovo su, naravno, dvije krajnosti kontinuuma, ali mogu dobro poslužiti boljem shvatanju metaprograma. 
Druga važna stvar je da li ste pesimist ili optimist. Teško ćete se uklopiti u nove organizacijske promjene na poslu ukoliko prema promjenama imate pesimističan stav. 

Ko vam je na prvom mjestu: vi ili vaš tim/porodica? Ukoliko ste sami sebi na prvom mjestu, često ćete sebi postavljati pitanja "Šta ja time dobijam?", ili narodski rečeno "Imal' mene tu?" Osobu koja je u "JA" programu prepoznat ćete po tome što se sama poslužuje kafom ili sokom, gura se kada su gužve u tramvaju, često rečenicu počinje sa ja, a kada je odlučivanje u pitanju uvijek na prvo mjesto stavlja sebe. Prednosti ovog programa su dobra briga za sebe i izbjegavanje uplitanja u tuđe poteškoće. Mana je što ovaj program uglavnom ne podstiče timsku saradnju. 
Ukoliko su vam na prvom mjestu drugi, vi ste prava dobrica. Vjerovatno se bavite borbom za ljudska i životinjska prava, protestvujete protiv rata, gladi i siromaštva, a izabrani ste i za omiljenog komšiju. Dobar ste timski igrač i saradnici vas vole. No, često zanemarujete sebe i svoje potrebe. 
Kakvi ste sa odlučivanjem i promjenama? A vaš partner? Nerijetko konflikti nastaju upravo zbog ovog metaprograma. Ako niste skloni promjenama, želite da svijet ostane isti, vjerovatno svake godine ljetujete u istom mjestu, na posao idete uvijek istim putem, a promjene vas destabiliziraju, spadate u metaprogram nepromjenjivosti, ili istosti. Vama dobro leže zadaci koji zahtjevaju ponavljanje, no drugima se možete doimati pomalo dosadnim. 
Suprotno od nepromjenjivosti nalazi se različitost. Do te mjere da ponekad iritira. Vi ne podnosite jednoličnost. Upravo zbog svoje gladi za promjenom često mijenjate posao, a i partnere. U poslu koji zahtijeva stalne inovacije doživjet ćete veliki uspjeh, no na duge staze trebali biste poraditi na stabilnosti. 
Nadam se da ste na ovih nekoliko primjera funkcionisanja metaprograma stvorili jasniju sliku o nama samima. Poigrajmo se još malo konkretnim primjerima. 
Vi ste osoba koja je uvijek u toku s vremenom. Ne kasnite, držite se dogovora, i baš ovog trenutka krećete na dogovoreni ručak sa prijateljima. Vaš partner, tipični predstavnik znaka "u vremenu" razgovara na telefon i ne pomišljajući da krene. Vi ste na rubu živčanog sloma, a njemu ili njoj nije baš jasno čemu tolika frka. Mnoge veze pucaju zbog ovog programa. 
Ukoliko niste spremni na kompromis (obećavam da ću se u nekom od narednih postova pozabaviti ovom tematikom), može vam se desiti i sljedeća situacija: 
Vaš novi poslovni partner "pati" od procedura. Sve mora biti jasno naznačeno, to do liste su pažljivo planirane i napisane, a sanja o poslu u administrativnom uredu. S druge strane, vi u svakom poslu volite imati što više opcija na raspolaganju i kreirati vlastite procedure u krugu opcija. Najveću frustraciju doživjet ćete kada poslovni saradnik od vas zahtijeva da uradite nešto "u 5 koraka"! Poznato? Zato se na vrijeme informišite i pripremite. Nije teško, naprotiv. Bitno je samo shvatiti da su ovi programi usađeni na nesvjesnoj razini. Jednom kada ih osvijestite znat ćete na kojem metaprogramu trebate raditi. I savjet za kraj: ne bavite se metaprogramima koji vam ne stvaraju problem. Ukoliko stalno kasnite i to vam predstavlja problem, radite na tome da taj metaprogram pomjerite barem za jedan broj prema sredini. I uvijek sebi postavljajte pitanja poput: Da li mi je to važno? Da li mi je to zaista važno? Zapamtite: promijenit ćete samo ono ponašanje do kojeg vam je stalo da se promijeni. Sve ostalo je zavaravanje sebe i gubljenje dragocjenog vremena. 


ponedjeljak, 5. siječnja 2015.

13. Humanost je čovjekova urođena osobina

Primijetila sam nešto jako neobično. Jedna sam od rijetkih koji pišu o lijepim i pozitivnim stvarima. Možda je zato ovaj blog tako posjećen, jer obično se ima nešto reći samo na ružne događaje, kao da smo postali nijemi za lijepe priče. Sretna sam jer sam okružena lijepim događajima, lijepim pričama i pozitivnim ljudima koji ih pišu. Iako rijetki, ima ih, bez obzira što naslovi njihovih priča nisu senzacionalistički već oslikavaju život kakav jeste i baš zbog toga su posebni. 
Sad će 5 godina kako živi, raste i napreduje GuGu humanitarni bazar.
Oko svoje ideje okupio je mnoge volontere koji su iz mjeseca u mjesec nosili ideju humanitarnog rada kao baklju koja je mnogima osvjetljavala put i pokazivala kako je humanost zapravo urođena ljudska osobina i kako su često naše sitnice nekome velike, kada se udruže. Toplo mi je oko srca kada pomislim na GuGu, na moje drage prijateljice, kao i na sve one koji su od prvog dana bazar doživljavali kao svoj i raduju mu se svakog mjeseca. Toplo mi je i kada pomislim na brojne porodice i dječicu kojoj smo do sada stavili osmijeh na lice i pokazali im da svijet nije tako surovo i hladno mjesto, i da se ne brinu, uvijek će se naći neko ko će pomoći da osmijeh uvijek bude tu. GuGu humanitarni bazar 
Nekoliko dana prije Nove Godine, jedna nježna žena, Brankica, na pravi je način iskoristila svoj angažman novinara i pokrenula lavinu dobrih djela, kada je za samo nekoliko sati uspjela oko sebe okupiti ljude dobre volje i velikog srca i čika Petru, beskućniku, uspjela obezbijediti topli dom.
Koliko je jaka sinergija humanosti u našoj zemlji, pokazuje i činjenica da su u pomoć pritekli svi koji su priču o čika Petru pročitali, pa je za kratko vrijeme čovjek koji je živio na ulici, smješten u topli stan, obezbijeđeni su mu hrana, higijena, čak i bijela tehnika, a uz njega, topli dom dobili su i njegovi psi. 
Da je naše samo ono što damo potvrđuje i uspješni biznismen, Hasan Ahmetlić, čija dobra djela se ne mogu ni nabrojati, a mogu poslužiti za dobar primjer i motivaciju ostalim uspješnim poduzetnicima. Priču o Hasanu možete pročitati ovdje
Do sutra bih mogla nabrajati sve dobre priče koje sam samo u nekoliko dana čula i pročitala, a koje potvrđuju naslov posta. Ne dozvolite da humanost u vašim srcima zakržlja i da je svojim djelima ne pokazujete. Vaše malo nekome je sve i budite nesebični u davanju, jer zaista je naše samo no što damo!  

četvrtak, 1. siječnja 2015.

12. Način na koji komuniciramo je odgovor koji dobijemo

Zakoračismo i u novu 2015. sa različitim osjećanjima, željama, planovima i očekivanjima. Volim misliti da je mnogima od nas jedan od ciljeva za predstojeću godinu poboljšanje komunikacije sa drugim ljudima, prvenstveno sa našim bližnjima, a osobito s djecom. Ovom cilju trebamo posvetiti puno pažnje i jedan je od rijetkih na kojem bi svako od nas trebao dati svoj maksimum, jer komunikacija je osnova socijalnog života, a pravilnom komunikacijom sa našom djecom utičemo na to u kakve će osobe izrasti.
Danas sam prisustvovala jednom tužnom događaju. Na sankanju je otac sa troje djece, koja, kao i sva druga, ne vladaju najbolje vještinom sankanja. Otac, prilično grlat čovjek, ne birajući riječi, psuje svojoj dječici, čineći da se osjećaju postiđeno jer u tom trenutku su očiju svih prisutnih uperene u njega i njih. Osjetila sam ogromnu tugu. Pomislila sam kako li im se obraća kad niko ne gleda? U kakve ljude će izrasti ta djeca kada im se kao malima, vikom i drekom gradi uvjerenje da su nesposobni, da ne vrijede, da su glupi...? 
Uvjerenja, posebno ona ograničavajuća, su veoma moćni lanci i teško ih se osloboditi. Zamislite samo kako je pogubno steći takva uvjerenja od onih koji su nam najbliži i čiji primarni zadatak bi trebao biti da nam od malena njeguju krila, kako bismo kad odrastemo, mogli odletjeti u svijet uvjereni da sve možemo, a ništa ne moramo. 
Način na koji komuniciramo je odgovor koji dobijemo - naslov posta je zapravo jedan od NLP aksioma koji govori o tome da značenje komunikacije nije u onome što smo mi namjeravali poručiti, već značenje leži u tome kako je naš sagovornik iz onoga što smo rekli, shvatio kao namjeru. U ovom postu sam malo preoblikovala značenje ovog aksioma. Odgovor u vidu ponašanja naše djece je rezultat načina na koji smo komunicirali s njima. Sigurna sam da se svako od nas često zapita "pa ko vaspitava ovu današnju djecu? Nemaju suosjećanja prema drugim ljudima, životinjama, drska su i bezobrazna, sklona čak i vršnjačkom nasilju!" Ovo je, naravno, generalizacija, no sigurna sam da ste barem jednom glasno izrekli ovu misao. Na našu žalost, ovu djecu vaspitavamo mi. Pogrešno bi bilo i pomisliti da djeca koja su u stanju psu staviti goruću petardu u usta u sebi nose to zlo od začeća. Da djeca koja imaju sve od materijalnog, posežu za krađom. 
Možete naći hiljadu i jedan izgovor zašto ste često drski prema svom djetetu. Umorni od posla, da. Vaš šef se iživljava nad vama, da. Cijeli dan vas boli glava, da. A pitam vas: gdje je tu krivica vašeg djeteta? Zašto ono mora postati poligon za vaše (verbalno) iživljavanje? To dijete jedva čeka da dođete kući. To dijete će istrpiti i vašu galamu i uvrede jer je sretno da ste tu. To dijete u vama vidi uzora i kroz vašu galamu uči da je to ispravan model. Jer vi ste savršeni, vi ne griješite, vi čak i ne galamite bez razloga. Pa zašto onda svojim riječima rušite idealnu sliku o sebi u očima jedine osobe na svijetu koja to o vama misli? Ostaviću vas da malo razmislite o tome. I napravite prvi korak da tu sliku uglancate na ljepši način.