23. Koju igru igraš?

Igre nisu rezervirane samo za djecu. Naprotiv, za igrama češće posežu odrasli, a igre odraslih znaju biti daleko maštovitije nego igre djece. Možda i sami trenutno igrate neku igru koje niste svjesni, ili birate da je ne budete svjesni, kako ne biste morali preuzeti odgovornost za svoje postupke i postali vlastiti režiser svog života. 

Kroz rad sa ljudima skoro svakodnevno se susrećem sa "igračima". Ustvari, svi smo na neki način igrači. Samo što se neki od nas, baš poput djece, zaigraju, užive u igru, pa počesto pomiješaju realitet sa svijetom mašte. Takve ljude je lako prepoznati. Čvrsto se drže svojih stavova bez imalo volje i želje da nešto u životu promijene na bolje. Ne zbog toga što ne znaju kako, već zbog toga što su predugo u svojoj zoni komfora i samo mali korak izvan zone za njih bi značio kraj igre iz koje bi izašli kao gubitnici. U stvarnom svijetu znamo da to nije istina. U stvarnom svijetu znamo da samo izlaz iz zone komfora, svojevoljno napuštanje igre, može dovesti do ličnog razvoja i odbacivanja beskorisnih mapa. 

Koju igru vi igrate? Prilično sam sigurna da ste svi sad pomislili "ja sam velika/i da bih se igrala/o!" Kada klijentu postavim nekoliko jednostavnih pitanja prilikom prvog coaching susreta, u početku neizostavno slušam o tome šta kod nje ili njega valja, kako mu nije jasno odakle problemi u privatnom životu, poslu ili u odnosima sa drugim ljudima, kada je on, eto, tako susretljiv, tolerantan, pažljiv, pun razumijevanja za druge itd. I, naravno, krivac je uvijek negdje tamo, izvan klijentovog sistema igre, a on neshvaćeni heroj koji pokušava spasiti svijet. Trebam li opisivati zdravstvene probleme koji idu uz to? Ok, samo nekoliko njih kao primjer: ukočenost ramenog pojasa, visok krvni pritisak, glavobolja, paradentoza... Sve zvuči ljepše od ljepšeg. I čini igru ozbiljnijom. A tek što je dobar alibi da se ne mora ništa uraditi. "Ne mogu, ja sam bolestan. Ukočila me kičma." ;)

Rasvijetliti i osvijestiti igre koje igramo, kao i zdravstvene tegobe koje nam služe kao moćne igračke u svojim manipulativnim igrama može biti veoma opasno. Ali i oslobađajuće. Kada ispustimo igračke, tj. tegobe za koje smo se grčevito držali jer su nam omogućavale neometan tok igre i stavljale nas u centralni položaj, sjedamo u vlastitu režisersku stolicu i počnemo živjeti pravi život. 

Isto tako, veliki je rizik rasvijetliti te igre kod drugih, pogotovo nama bliskih osoba. Često dođe i do prekida prijateljstva, jer kad jednom rasvijetlite igru, niste zanimljiv suigrač, ne pristajete na manipulaciju, konfrontirate igrača i kao bumerang mu u lice vraćate svaku bačenu igračku koja mu je do tada služila kao opravdanje. 

Razumijete li sada da igre nisu tako bezazlene kao što im naziv govori? Jeste li odabrali igru koju ćete prestati igrati? 

21. Mapa nije teritorija

Ponovo sam se našla u situaciji da pravdam naš roditeljski izbor koji se tiče zdravlja naše djece. Nekada, ne tako davno, kada bi se pokrenule određene teme, pogotovo vezane za roditeljstvo, lako sam upadala u tu zamku i pecala se na bačenu udicu ponekad beskonačno raspravljajući sa ljudima koji imaju različito mišljenje i pokušavajući ih ubijediti da je moje mišljenje jedino ispravno. Znam mnogo osoba koje gotovo svakodnevno dolaze u situaciju da pravdaju svoj lični izbor, bilo da je u pitanju frizura ili način života. Od kako se trudim živjeti po NLP principima, stvari za mene, a često i za okolinu, postale su bolje, lakše i bez tenzija. Danas ću vam pisati o mapama, a jedan od principa NLP-a jeste da mapa nije teritorija. Šta to znači?

 Svako od nas okolinu i sva dešavanja u njoj posmatra iz vlastitog ugla. Događaji, sami po sebi nemaju značenje, ali naša čula su ta koja beznačajnim događajima daju formu, oblik, značenje, emocije, pa čak i ukus ili zvuk. Kada prisustvujemo određenom događaju, mi ga filtriramo kroz cijeli sistem sačinjen od naših uvjerenja, vrijednosti, reprezentativnog sistema, i oblikujući ga, u skladu sa tim djelujemo. To viđenje svijeta i događaja oko nas naziva se mapa. Kao što je svaki čovjek jedinstven, tako je jedinstvena i svaka mapa. Ne postoje dvije slične mape, a mi u našim sistema pohranjujemo mnogo mapa, zavisno od uloge koju trenutno igramo. Npr. jedna žena može imati mape majke, poslovne žene, prijateljice, građanske aktivistice i sl. I opet, svaka od tih mapa je jedinstvena baš poput otiska prsta. 

Kao što ne postoje dvije iste mape tako ne postoje ni one koje su bolje ili lošije od drugih mapa. Ili ispravne i neispravne. Kada mjerimo kvalitetu mapa, dijelimo ih na one koje nam u jednom trenutku više koriste i one koje nam ne koriste. Mi imamo pravo na svoje mape, a i drugi imaju pravo na svoje. Nadam se da uviđate koliko je besmisleno raspravljati o tuđim mapama ili pokušavati da ih osvojimo baš poput teritorije. Da bismo postigli šta? Osjećaj da je naša mapa jedina ispravna? Vjerujte mi na riječ, kada osvijestite činjenicu da je svijet oko vas samo vaša vlastita predodžba i često nema veze sa predodžbama drugih ljudi, želja da nametnete svoje mišljenje i stav polako nestaje, čak i onda kada ste sigurni da ste po tom pitanju u pravu. Postajete svjesni da je mapa svakog od nas njegova lična teritorija i sasvim je ok kretati se u okviru nje sve dok ne narušavamo integritet tuđe mape. Zato postaje smiješna činjenica da pojedini ljudi daju svoj život ubjeđujući ostatak svijeta u ispravnost svoje mape.

Poželjno je mape mijenjati i prilagođavati, stvarati korisnije a odbacivati neupotrebljive. Poigrajte se svojim mapama, dajte im smisao, formu, boju ili omiljenu pjesmu. Zavolite svoje mape i napravite ih najkorisnijim za vas. Tako ćete naučiti da poštujete i tuđe mape, ne umanjujući značaj svojih. Prestat ćete da druge ubjeđujete u ispravnost vaše, a neispravnost njihove. Jednostavno ćete u sebi reći "To je njegova/njena mapa" i krenuti dalje. Širite svoju svijest, jer samo tako postajete svjesniji svijeta koji vas okružuje, izoštravate čula i spremnije se suočavate sa drugima koji još nisu otkrili zlatno pravilo da "mapa nije teritorija"! 

22. Ja to ne bih nikad!

Zanimljivo je biti roditelj! Ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što ste svakodnevno u prilici biti u svojevrsnoj sociološkoj laboratoriji gdje se susreću različiti stavovi i čine zanimljive spojeve. Međutim, roditeljstvo i boravak u takvoj jednoj laboratoriji često nam malo zamagli svijest na način da olako svoje stavove posmatramo kao jedine ispravne, a često upadamo u "Ja to ne bih nikad (tako)" zamku. Volim pisati iz svog ličnog iskustva, a posebno volim pisati o nečemu što sam iskusila i, hvala Bogu, odbacila kao nekorisnu mapu. I sama sam nekad prijekorno gledala mamu koja djetetu daje flašicu pobjedonosno ističući činjenicu da ja, eto, dojim. Ili mame koje voze djecu u kolicima dok ja svoje nosim. Ja pametnija i bolja mama, valjda. Hvala Bogu na neprocjenjivom iskustvu troje djece, širenju svijesti i razbijanju ličnih predrasuda! 

Kada jednom upadnete u "ja ne bih nikad zamku", iz nje se teško izvlačite i potrebno je puno rada na sebi da tu zamku uočite. Otežava i činjenica da su i drugi koji su u sličnoj zamci jednako tako nesvjesni i olako potežu za "ja to ne bih nikad" rečenicom. Zatim se stvara začarani krug koji umjesto da služi kao krug podrške, postaje poligon za izbacivanje svih vlastitih frustracija, slabosti i osjećaja da nismo dovoljno dobri roditelji kakve nas okolina očekuje! 
Roditeljstvo sam uzela kao primjer jer sam najčešće u tim raspravam slušala i govorila kako ja to ne bih nikad tako, ja bih drugačije, moja djeca to rade drugačije itd, ali slična situacija je i u drugim oblastima života. Npr. partnerstvu,: "Ja to nikad ne bih trpila, ja bih to ovako..." odlukama o promjeni posla: "Ja nikad ne bih promijenila posao" , načina života: "Ja nikad ne bih ošišala kosu"... Olako potežemo za "ja to ne bih nikad" frazom. A šta se krije iza toga? Sigurna sam da ste primijetili da se iza svake fraze koju sam navela krije zapravo naša lična nesigurnost. A zatim i strah. Nesigurnost jer ne vjerujemo dovoljno sebi, a strah jer se bojimo promjena. Postoji i doza egoističnosti, uvjerenosti da smo zato što to ne bismo nikad, malčice bolji od onog koji je to napravio. Pa kad se sve to pomiješa dobijemo situaciju gdje osoba pobjedonosno izgovara "ja to ne bih nikad", pokušavajući umanjiti vrijednost druge osobe, a sebe istaći jer to "nikad" obično prati i povišen i nadmen ton, koji ima za cilj uvećati osobu koja to izgovara, obično samo u svojim očima. 

Vratiću se na roditeljstvo jer sam ga već uzela kao primjer. Kad naredni put mami koja hrani dijete na flašicu, ili mu daje mobitel u ruke da bi ga zabavila, zaustite da kažete "ja to ne bih nikad tako" pomislite kakvo to nezadovoljstvo zapravo iz vas progovara? I pokušajte naći barem tri opravdanja zašto ona radi to što radi. Tri opravdanja su lagan zadatak i uvjerena sam da ćete ih pronaći bez problema, a i vama će pomoći da se oslobodite stega savršenog roditelja. S druge strane, ako ste u situaciji da često slušate "ja to ne bih nikad", a to se najčešće događa kada ste po prvi put roditelj, imajte na umu jednu činjenicu: vaše roditeljstvo je vaša stvar. I ako ćete uživanje u njemu zamijeniti ugađanjem svakome ko to ne bi nikad tako napravio, zapitajte se koja je to potreba u vama ostala nezadovoljena pa je pokušavate zadovoljiti tako da ćete se truditi biti roditelj po mjeri okoline? Budite roditelj po mjeri svog djeteta! A onima koji vam kažu "ja to ne bih nikad", samo odgovorite "šteta za tebe". I vozdra! ;) 

20. Četrdeset pravila vjere ljubavi

Još uvijek nisam smislila šta napisati o ovih 40 pravila, kako ih najaviti. :) Sigurna sam da ste ih do sada već pročitali, možda su vas potaknula da pročitate knjigu 40 pravila ljubavi, autorice Elif Šafak, a možda je knjiga uticala na vas i odluke koje ste za sebe donijeli. Za mene lično, pravila su potvrda mojih unutarnjih razmišljanja na temu svrha postojanja. Vjerovatno su do mene došla u pravom trenutku i zbog toga želim da ostanu zabilježena i da ih čitam što je moguće češće. Ostat će zapisana u mom notesu, a i na blogu, tako da su mi uvijek dostupna. Namjerno sam sebi dala zadatak da svako pravilo prepišem iako ih na internetu ima mnogo i uštedjela bih sebi vrijeme copy-paste opcijom. Htjela sam da prepisujući ponovo osjetim suštinu svakog pravila i da se barem dijelom osjetim bliža onom ko ih je osmislio. Uživala sam u prepisivanju svakog od njih 40, kao i brojnih zanimljivih mudrosti. Sigurna sam da ću se vremenom vraćati pravilima i pisati o njima opširnije, neka sam već prepoznala da bi se dobro uklopila u ranije postove. 

Svakom od nas želim jednog Šemsa u životu. Možda ga već imate uz sebe, a niste ga svjesni. Osvrnite se, dobro promotrite, protrljajte unutrašnje oko da bolje vidi i prepozna vašeg druga. Možda se krije u vašem djetetu, kućnom ljubimcu ili partneru. Ako ga ne prepoznate, ne brinite, sigurna sam da svakoga od nas "lični" Šems neće zaobići. Na nama je samo da budemo spremni i vjerujemo da će doći. Uživajte u čitanju! 

1. Onako kako mislimo o Bogu, tako, ustvari, mislimo o sebi. Ako pri pomisli na Boga osjećamo strah i prijekor, to znači da se jako puno straha i prijekora zakotilo u nama. A ako nam naumpadnu ljubav i samilost, onda smo takvi. 

2. Putem (ka) Istini putuje se srcem, a ne glavom. Neka ti osjećaj bude vodič! A ne um. Upoznaj, izazovi, i na kraju nadvladaj svoju strast i prohtjeve svojim zadovoljstvom. Samo onaj ko spozna svoje strasti, može i spoznat će svoga Gospodara. 

3. Svaka osoba koja čita Kur'an Časni razumjet će ga u skladu sa darovanim mogućnostima vlastitog razumijevanja. Postoje četiri nivoa razumijevanja: prvi je izvanjsko, očevidno značenje s kojim je večina ljudi zadovoljna; sljedeći je unutarnji, nevidljivi nivo, rezerviran samo za predane i posvećene; treći nivo je nutrina unutrašnjeg značenja, a četvrti je toliko dubok da ga nije moguće ni izreći ni opisati riječima, te stoga ostaje neopisiv. 

4. Boga, Uzvišenog, možeš prepoznavati kroz sve i svakoga u univerzumu, jer On, Uzvišeni, nije sebe ograničio samo na džamiju, sinagogu ili crkvu. Ali ako iz nekog razloga moraš znati gdje je On, potraži Ga i naći ćeš Ga samo u srcu onog koji iskreno voli. 

5. Intelekt i ljubav stvoreni su od različitih netvari. Um u ljudima veže čvorove i neće se nikada izložiti nikakvoj opasnosti; ali, ljubav, ona razvezuje sve čvorove i izlaže se svim opasnostima. Um, uvijek na oprezu, savjetuje: "Čuvaj se prevelikog ushićenja", a ljubav podstiče: "O, voljeni, ne ustručavaj se! Pusti se i zaroni!" Um ne popušta lako, dok je ljubav bez ikakvog napora svodiva na trun. Ali među ruševinama skrivena su blaga. Zaljubljeno srce krije riznice. 

6. Veliki broj problema u svijetu rezultat je jezičkih nedorečenosti i prostog nerazumijevanja. Riječi nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Kad jednom zakoračiš u domen ljubavi, jezik koji razumiješ postaje nedovoljan. Sve što se ne može izgovoriti moguće je razumjeti samo šutnjom. 

7. Samoća i osamljenost različite su stvari. Kad si sam, na korak si do samoobmane da si na pravom putu. Osamljenost, pak, je bolja, jer ona znači biti sam, ali ne biti usamljen. Ipak, na kraju, najbolje je pronaći nekoga ko će biti tvoje ogledalo. Imaj na umu uvijek, samo u srcu druge odobe možeš uistinu vidjeti i sebe i onu udahnutu božanstvenost u tebi. 

8. (Znaj) što god da ti se događa u životu, ma kako zabrinjavajuće te stvari izgledale, ne zapadaj u očajanje. Jer, makar izgledalo da su ti sva vrata zatvorena, Bog, Uzvišeni, otvorit će ti nova, samo za tebe. Budi zahvalan! Da, lako je biti zahvalan kad je sve dobro. Derviš je jednako zahvalan i na onome što mu je uskraćeno, kao i na onome što mu je dato. 

9. Strpljivost nije trpljenje! Strpljivost je pouzdanje i povjerenje u dobar kraj. Ali, šta znači biti strpljiv? To znači ugledati trn i vidjeti ružu, znati da je noć, a vidjeti zoru. S druge strane, nestrpljivost je kratkovidost; ne vidjeti kraj. Božiji zaljubljenici nikada nisu nestrpljivi; oni znaju da će doći vrijeme kada polumjesec postane mjesec. 

10. Istok, zapad, jug ili sjever, gotovo da uopće nije važno. Ma gdje da si krenuo, pobrini se da svoje putovanje učiniš unutarnjim. Kad putuješ u sebi, putuješ cijelim svijetom. i dalje. 

11. Babice možda najbolje znaju da bez boli majka ne može roditi, jer se put novorođenčetu, bez boli, ne može otvoriti. Isto tako, pri rađanju novog Ja, mora biti boli. Ilovača samo u jakoj vatri postaje čvrsta i otporna. Ljubav je moguće spoznati i upotpuniti samo kroz bol. 

12. Ljubav mijenja onoga koji za njom traga. Među onima koji je traže nema nezrelih. Čim počneš tražiti ljubav, počinješ se mijenjati izvana i iznutra. 

13. Među nama živi više lažnih učitelja nego što je zvijezda na vidljivom nebu. Ne misli da su egoistični ljudi koje zanima samo moć, istinski učitelji. Pravi duhovni učitelj nikada neće tražiti tvoju pažnju samo za sebe i neće od tebe tražiti da mu se klanjaš ni da njega obožavaš; učitelja ćeš prepoznati tako što će te podučiti i pomoći ti da prepoznaš i počneš poštovati tvoje pravo ja. Pravi učitelji su poput kristalnog stakla: Božija svjetlost kroz njih prolazi bez (is)krivljenja. 

14. Pokušaj ne protiviti se promjenama i preprekama koje ti se ispriječe na putu. Pusti da život proteče kroz tebe i ne brini ako ti se učini da sve ide naopako. Zar misliš da znaš da je to što imaš bolje od onoga što dolazi? 

15. Bog, Uzvišeni, je Sebi u obavezu uzeo da dovrši Svoj posao na tebi, kako na tvojoj vanjštini, tako i na tvojoj nutrini. I u tome je poslu potpuno posvećen tebi. Svaka ljudska jedinka je zasebno djelo u nastajanju koje se polako, ali nezaustavljivo kreće ka potpunosti. Svi smo mi nedovršena umjetnička djela koja čekaju završni dodir Majstora. Bog, Uzvišeni, se svakim od nas bavi napose, jer, čovjek je kaligrafski ispis u kojem svaka tačka ima svoje posebno mjesto na levhi. 

16. Lako je voljeti Boga, Uzvišenog, savršenog, neokaljanog i nepogrješivog, kakav On (Uzvišen je On!) doista jest. Neuporedivo je teže voljeti ljude sa svim njihovim manama. Ali, ne zaboravi, čovjek je u stanju spoznati samo ono što je u stanju zavoljeti. A znanja i mudrosti nema bez ljubavi. Dok ne naučimo vljeti Božije stvaranje, ne možemo se nadati da ćemo iskreno zavoljeti i uistinu spoznati Boga Uzvišenog. 

17. Prava nečistoća je unutarnja. Ostalo se da oprati. Jedina nečistoća koju voda ne može oprati je ukaljanost duše mržnjom i netrpeljivošću. Tijelo se čisti uzdržavanjem i postom, a srce samo ljubavlju. 

18. Sav univerzum nalazi se u samo jednom stvorenju- tebi. Sve što postoji oko tebe, sve što vidiš i ne vidiš, čak i ono što ne voliš, pa i ljudi koje prezireš, u tebi su u različitim omjerima. Stoga, ni šejtan nije izvan tebe. Šejtan nije nikakva sila koja djeluje izvana, on je jedan od glasova iznutra. Kad odista upoznaš sebe, ako se bez ustezanja i otvoreno suočiš i sa svojom mračnom stranom, kao što se suočavaš sa svijetlom, viši stupanj svijesti ti je nadomak. Kad spoznaš sebe, spoznat ćeš Boga. 

19. Ako želiš promijeniti ponašanje ljudi prema tebi, najprije promijeni vlastiti odnos prema sebi. Ne naučiš li voljeti sebe, iskreno i potpuno, nema načina da privoliš druge da te zavole. A kad jednom dođeš na taj stepen, nauči biti zahvalan za svaki trn koji drugi ljudi bace pod tvoje noge. On je pokazatelj da ćeš uskoro biti obasut ružinim laticama. 

20. Ne strahuj kuda vodi ovaj put. Radije povedi računa o prvom koraku. Taj je najteži, a odgovornost za njega najveća. A kad jednom zakoračiš, pusti neka sve čini što mu je propisano da čini, a ostalo će doći samo. Ne prepuštaj se rijeci. Budi rijeka. 

21. Sve, pa i mi, stvoreno je na Njegovu sliku; a opet, sve je, pa i svako od nas, drukčiji i jedinstven. Na postoje dvije iste jedinke, pa ni dva ista čovjeka. Ne postoje dva srca koja jednako kucaju. Da je Bog, Uzvišeni, želio da svi budu isti, tako bi i učinio. Slijedi da je nepoštivanje razlika i nametanje vlastitih stavova drugima jednako nepoštivanju Božijeg svetog plana. 

22. Kad čovjek koji doista voli Boga, Uzvišenog, uđe u krčmu, ona postaje njegova džamija; a pijanica, gdje god da uđe, to mjesto pretvori u krčmu. U svim ljudskim djelima srce je to što određuje važnost, a ne ljudska vanjština. Derviš o ljudima ne sudi po tome ko su i kako izgledaju. Kad derviš nekoga posmatra, on to čini zatvorenih očiju; umjesto očnog vida on posmatra očima srca koja vide nutrinu. 

23. Život je samo kratkoročna pozajmica, a ovaj svijet tek površni odraz i pokušaj Stvarnosti. Samo djeca stvarnost mijenjaju za zamišljenu stvar. A opet, vidjećeš ljude lude za igračkom, ali i one koji je u bijesu slome i bace. Dok si u ovom životu, kloni se krajnosti, jer će one narušiti i u konačnici uništiti tvoju unutarnju ravnotežu. Derviši ne vole krajnosti. Derviš je uvijek blag i umjeren. 

24. Čovjek ima posebno mjesto među svim Božijim stvorenjima. "Udahnuo sam u njega od svog duha", kaže Bog, Uzvišeni. Svi smo mi stvoreni da postanemo Božiji namjesnici na Zemlji. Pa zapitaj se, onda, koliko često se ponašaš kao Božiji namjesnik svemu ostalom stvaranju? Nikada nemoj zaboraviti, svi smo dužni pronaći božanski česticu u sebi i živjeti u skladu sa njenim naozima. 

25. Džehenem je ovdje i sad. I Džennet isto. Zato, prestani razmišljati i brinuti o Džehenemu i nadati se Džennetu, jer oboje su u tebi upravo u ovom trenutku. Kad god se zaljubimo, uznesemo se u Džennet; kad god zamrzimo, zavidimo ili prema bilo kome bilo šta ružno osjetimo, strmoglavljujemo se ravno u džehenemsku vatru. 

26. Univerzum je jedno. Cjelina. Sve je povezano nevidljivom mrežom priča. Htjeli mi to ili ne, znali mi to ili pak ne, svi smo sagovornici u nijemom razgovoru. Ne povrjeđuj i ne čini štetu. Budi samilostan. I ne govori nikome iza leđa-ništa- čak ni naizgled bezazlene riječi! Ono što izađe iz tvojih usta, ne nestaje, nego se zauvijek pohranjuje u beskonačnom prostoru i vratit će se kad za to dođe vrijeme. Bol jedne osobe sve će nas zaboljeti, radost jedne osobe u svima nama izazvat će osmijeh. 

27. Ovaj je svijet kao planina prekrivena snježnim prekrivačem s čijeg vrha odjekuje tvoj glas. Šta god izgovoriš, dobro ili loše, nekako će ti se vratiti. Stoga, ako postoji neko ko misli loše o tebi, ako mu uzvratiš jednako lošim, samo ćeš sve učiniti gorim. Zarobit ćeš sam sebe u pakosni krug zlobne energije. Radije probaj četrdeset dana i noći govoriti i misliti samo lijepo o toj osobi. Četrdeset i prvi dan sve će biti drukčije, zato što ćeš ti u svojoj nutrini biti drukčiji. 

28. Prošlost je rječnik nepoznatih pojmova. Budućnost je privid. Svijet se kroz vrijeme ne kreće pravolinijski iz prošlosti ka budućnosti. Prije, vrijeme se kreće kroz nas i u nama u beskonačnim spiralama. 
Vječnost nije vječno vrijeme, nego bezvremenost. 
Ako želiš doživjeti prosvjetljenje, zanemari prošlost i budućnost i budi u sadašnjosti. 

29. Sudbina ne znači da je sve u tvom životu strogo predodređeno. Zato, prepustiti se sudbini, ne učestvovati u muzici univerzuma pokazatelj je pravog neznanja. Sveprožimajuća muzika univerzuma je komponovana na četiri nivoa. Tvoja sudbina je nivo na kojem sviraš svoju melodiju. Možda ne možeš birati instrument, ali koliko ćeš dobro svirati na onom koji imaš, samo je do tebe. 

30. Samo derviš može, čak i lažno optužen, nepravedno napadnut i osuđivan sa svih strana, strpljivo podnositi sve što se događa, ne misleći, a kamoli izgovarajući i jednu ružnu riječ o bilo kome. Derviš nikad ne krivi nikoga. Kako može biti protivnika ili suparnika, ili općenito "drugih" kad ne postoji "ja"? Kako može postojati iko ko bi bio kriv kad postoji samo Jedno?

31. Želiš li učvrstiti svoju vjeru, morat ćeš omekšati svoju nutrinu. Da bi tvoja vjera bila čvrsta kao kamen, tvoje srce mora biti meko kao perje. Bolesti, nedaće, gubici, pa čak i potpuna propast... sve su to, na neki način, lekcije iz kojih trebamo naučiti kako da budemo manje sebični i skloni osudama, a više samilosni i saosjećajni. Ali, neki ljudi nauče tu lekciju i postanu blaži, a drugi zavrpe još grublji nego što su bili. Jedini način da se približiš Istini jeste da proširiš srce toliko kako bi obuhvatilo cijelo čovječanstvo, a da u njemu ipak ostane dovoljno mjesta za još Ljubavi.

32. Između tebe i Boga, Uzvišenog, ne smije stajati ništa. Ni imami, ni svećenici, ni rabini, ni bilo koji i kakvi čuvari moralnih vrijednosti. Ni duhovni učitelji, pa čak ni vjera napose. Uzdaj se u vlastitu vrijednost, pridržavaj se pravila, ali ih nikad ne nameći drugima. Budeš li stalno slamao tuđa srca, a tvrdio da činiš samo svoju vjersku dužnost, ne možeš se nadati dobru. Kloni se klanjanja bilo kojoj vrsti kipova, jer će ti oni zamutiti vid. Neka Bog, Uzvišeni, i samo On, bude tvoj vodič. Nauči Istinu, prijatelju, ali budi oprezan da ni od istina ne načiniš kipove. 

33. Dok se svi na ovome svijetu trude stići negdje i postati neko, samo da bi to ostavili iza sebe kad pođu sa ovog svijeta, ti teži ka najvišem stepenu ništavnosti. Živi život lagan i prazan kao nula. Ne razlikujemo se puno od posude. Čovjeka uspravnim ne drži njegova vanjština, nego unutarnja praznina. Isto tako, ono što nas tjera naprijed nije ono što želimo postići, nego svijest o ništavnosti. 

34. Pokornost nije slabost ni neaktivnost. Ona ne vodi ni očaju ni predaji. Naprotiv! U poornosti počiva istinska snaga- moć koja ishodi iznutra. Pokorni božanskoj suštini života živjet će u neometanom miru i spokoju čak i kada se cijeli svijet uzburka. 

35. U ovom svijetu, naprijed nas ne vode sličnosti i ispravnosti; napreduje se samo zahvaljujući suprotnostima. A sve suprotnosti koje potoje u univerzumu postoje i u nama. Stoga se vjernik u nama mora suočiti sa nevjernikom, isto u nama. A nevjernik mora upoznati tihog vjernika. Do trenutka kad čovjek dostigne vlastitu potpunost i postane Potpuni Čovjek, idealno ljudsko biće, vjera je proces, prepun postepenosti, koji zahtjeva svoju očevidnu suprotnost: nevjericu. 

36. Ovaj je svijet uzdignut na načelu uzajamnosti. Ni trun ljubaznosti ni trun zla neće ostati neuzvraćeni. Ne strahuj od zavjera, prevara ili ljudskih pokvarenosti. Nemoj nikada zaboraviti, ako neko plete zamke, plete ih i Bog, Uzvišeni. A On (Uzvišen je On!) najbolje plete! Ni jedan list na grani ne zašuška, a da njegov Stvoritelj to ne zna. Zato, vjerujem da Bog, Uzvišeni, sve zna, potpuno i jednostavno. Bog, Uzvišeni, stvara samo lijepo i dobro.

37. Nema boljeg sahačije od Boga, uzvišenog. On (Uzvišen je On!) je toliko dobar u tom poslu da se sve u univerzumu događa u tačno određeno vrijeme. Ni tren kasnije ni tren ranije. Njegov sat kuca bez greške za sve i svakoga. Svakome je određeno vrijeme i za ljubav i za smrt. 

38. Nikad nije prekasno zapitati se: "Jesam li spreman promijeniti život koji živim? Jesam li spreman promijeniti se iznutra?" 
Ako tvoj današnji dan liči na jučerašnji, to je nenadoknadiva šteta. Svaki trenutak čovjekovog života, svaki njegov dah, mora nositi poboljšanja i novine. Postoji samo jedan način da počneš novi život: a to je da dotadašnji završiš smrću prije smrti. 

39. Iako se dijelovi mijenjaju, cjelina uvijek ostaje ista. Svakog lopova koji ode sa ovog svijeta zamijeni novi. Isto tsko, svaku poštenu osobu koja napusti ovaj svijet zamijeni nova. Dakle, ništa doista ne ostaje isto, ali se ništa, doista, i ne mijenja. Svakog derviša koji se vrati svome Gospodaru, zamijeni drugi. 

40. Život bez ljubavi nema nikakve vrijednosti. Ne razmišljaj previše o tome kakvom bi vrstom ljubavi trebao ispuniti svoj život, duhovnom ili materijalnom, božanskom ili svjetovnom, istočnjačkom ili zapadnjačkom... Podjele vode samo daljim podjelama. Ljubav nema takvih odrednica. Ona je to što jest, čista i jednostavna. Ljubav je voda života. A onaj ko voli suština je vatre! 
Univerzum se počne drukčije okretati kad vatra zavoli vodu! 

19. Ljubav - šalji dalje!

Kakav bi to bio blog o sretnim mislima ako se ne bi makar jednom pisalo i o ljubavi? :) Ta vječna tema koja zaokuplja svako živo biće i vječna inspiracija pjesnika, sastavni je dio našeg bića. Iz ljubavi se rađamo, za ljubavlju cijelog života težimo i za sobom ostavljamo sjećanja "sa ljubavlju". 
No, ako je već ljubav sastavni dio nas, kako to da je tako često guramo niže na listi prioriteta? Kako je moguće da je toliko nas usamljenih, "nesretnih u ljubavi" i "praznih"? 
Kažemo da je ljubav naš najveći učitelj, zašto onda tako često padamo na ispitu i ponavljamo razred? 

Hoće li vas iznenaditi činjenica da se odgovor na ova pitanja krije u nama samima? I mislila sam da neće. Mi smo ti koji svjesno ili ne priječe put ljubavi i ograničavaju je na naviku, rutinu pa i zaljubljenost. Uvriježeno mišljenje je da nakon zaljubljenosti dolazi do ravnodušnosti. Smiješno. Ne mogu a da se ne zapitam kako su onda nastala mnoga čuda za koje je zadužen upravo zaljubljenički zanos? Zbog ljubavi smo spremni štošta učiniti. Ona nam daje poticaj i snagu koju nismo ni znali da imamo. Zbog nje smo spemni pomicati vlastite granice i otkrivati nove kontinente. 
Na pisanje o ljubavi motivisala me knjiga koju sam upravo pročitala i koju sam ponovo počela čitati. Radi se o knjizi 40 pravila ljubavi autorice Elif Šafak. Interesantno kako se opet potvrdilo da slučajnosti u životu ne postoje i da sve, pa i knjige dođu do nas onda kada su nam potrebne. 40 pravila ljubavi sam kupila odmah nakon što se pojavila u našim knjižarama. Uredno je čekala svoj red, čak vrlo često i preskakana zbog, meni tada, važnijih knjiga. Neću pisati o knjizi, ali želim da tih 40 pravila ostane zabilježeno kao 20ta sretna misao pa ću se potruditi da ih svih 40 prepišem i objavim na blogu. Već se radujem tom zadatku. Svakako vam preporučujem čitanje knjige, mene je potaknula na mnoga istraživanja na temu ljubavi i na mnogo načina je uticala, a sigurno će i uticati na moj život i duhovni razvoj. 

Kako vi opisujete ljubav? Osjećate li je kao sastavni dio vas ili se neprestano disocirate od nje misleći da je sigurnije posmatrati je sa strane i ne dozvoliti joj pristup vašem životu? Možda smatrate da ljubav nije za vas i da je rezervisana za besposlene koji ne razumiju pravu suštinu života? A možda je upravo sada živite cijelim svojim bićem i čudite se potrebi da se o njoj piše. To bi me najviše razveselilo. Upoznavati ljude koji su otvorili svoja srca i pustili da ljubav poteče i dotakne sve oko njih. 

Ljubav je sastavni dio našeg bića i braniti se od nje znači braniti se od sebe samih. Toliko rastegljiva kategorija da obuhvata svaki aspekt našeg života, pa širimo je zato i srušimo sve barijere u nama koje joj priječe put. Napravimo mjesta u našim životima za naše srodne duše, pogledajmo s ljubavlju svijet oko sebe, udijelimo ljubavi bližnjima. Zato i kažem LJUBAV- ŠALJI DALJE!