30. Budi svoj vlastiti režiser i preuzmi odgovornost za sve što radiš ili ne radiš

Ova je rečenica definitivno lajt motiv proteklih mjeseci koje sam provela na edukacijama. I, iako, se često pozivamo na odgovornost prema svojoj karijeri, finansijama i odnosu prema drugim ljudima, zapravo najveća odgovornost koju trebamo preuzeti jeste ona prema našim emocijama. Jer upravo odnos prema našim emocijama i to kako gledamo na njih, oblikuje sve naše druge sfere života. 

Kroz NLP sam naučila jednu bitnu stvar spram sebe i svijeta koji me okružuje, a to je da sam sama odgovorna za svoju sreću i da ona zavisi od moje perspektive. Zato obično biram hoću li se baviti onim što ne funkcioniše u mom životu, ili ću odabrati ono što je dobro i odlično funkcioniše. I jedno i drugo je neophodno, stvar je samo u perspektivi. Kako energija teče tamo gdje je usmjerena moja pažnja, dobro vodim računa o tome da pažnja bude usmjerena na prave stvari. 
Je li čaša polu-puna ili polu-prazna? Često će vaše viđenje stvari i događaja upravo posmatrati kroz ovu uzrečicu. A istina je, zapravo, da je čaša uvijek puna, makar u njoj bio samo zrak. To da li nas sadržaj čini sretnim ili ne, pokazuje koliko smo zapravo spremni preuzeti režisersku palicu. Kriviti druge jer nam sadržaj čaše ne odgovara, potpuno je besmisleno. Ovo nas vodi drugoj narodnoj umotvorini: kad ti život da limun, napravi limunadu. Opet se vraćamo na perspektivu.

Morske orgulje u Zadru

Šta je vama bitno u životu, šta vas zaista usrećuje? Za mene, to je raditi posao koji volim. Osjećam veliki blagoslov i veliku zahvalnost na pruženoj prilici da veći dio dana provedem radeći posao koji me ispunjava i daje smisao mom postojanju. Strah može biti koristan, onda kada nije kočnica. Ljudi često iz straha prestanu tragati za onim što im je svrha i što im je blagoslov. I meni je trebalo puno vremena da napravim tu veliku promjenu i da se suočim, a zatim i obračunam sa strahovima koji su me kočili. Kada sam upoznala NLP shvatila sam da time želim da se bavim do kraja života, osjetila sam da tu pripadam, da sam na svom. Preplavio me osjećaj koji, sigurna sam, preplavi mnoge koji dugo tragaju za nečim što im je vrijedno. Pridružila sam se svima onima koji tragaju za svojom svrhom. Onima koji teže da ostvare svoj maksimalni potencijal. Našla sam ono što sam tražila. Stigla sam, konačno. 

A sada sam se i ja našla u ulozi coach-a, životnog trenera koji ima važnu ulogu u životu svakog pojedinca koji se odvaži krenuti na put samospoznaje. Svojim radom učestvujem u stvaranju uspješnih, sretnih, zdravih članova naše društvene zajednice. Ja sam ruka koja će vas voditi kroz proces promjene, nježno vas podupirući i zajedno s vama doći do najboljeg rješenja. Podstičem vas na samomotivaciju i usredotočujem se na budućnost i ono što radite dobro. Ukratko, pomažem vam probuditi vašu bolju verziju. Pa neka naša avantura počne. Ja sam spremna, a vi? 

29. Čist račun, duga ljubav.

Ne volim kada ljubav svodim na prostu računicu, ali ne mogu se oteti utisku da je u posljednje vrijeme sve više računica, a sve manje ljubav. Posebno kada je davanje u pitanju. Da li ste primijetili da je poklanjanje i primanje poklona poprimilo jedan drugačiji oblik? Sve manje je poklona od srca, bez očekivanja usuge/poklona zauzvrat, a i kad primamo poklon, negdje duboko neki glasić progovori "koliko li će to koštati?". 

Posao mi je promatrati ljude, obrasce ponašanja, njihova uvjerenja, vrijednosti... Pa sam tako primijetila nekoliko kategorija onih koji poklanjaju i primaju poklone. 

Prvi su oni koji vam sračunato poklanjaju. Obično prvo procijene koliko im je vrijedno ono što će od vas dobiti zauzvrat, pa na osnovu toga biraju poklon za vas, u jednakoj protivrijednosti. Po čemu ćete ih prepoznati? Insistiraju da vam poklone nešto. Ili da za vas nešto urade bez naknade. I, ma koliko vi odbijali oni ne odustaju, sve dok poklon ne primite. A onda, nakon nekoliko dana, kao slučajno vam spomenu nešto što bi samo vi za njih mogli uraditi. Sitnica, u početku, a vremenom preraste u velike zahtjeve. Kako im stati u kraj? Ovo je klasična igra u kojoj se igra na vašu savjest. Kako odbiti nekoga ko vam je prethodno (ničim izazvan, istina) nešto poklonio ili nije naplatio svoju uslugu? Dok god pristajete na tu igru, osjećat ćete se iskorištenim i na neki način prevarenim. Jednom kada odbijete uzvratiti poklonom ili, češće, uslugom, prestajete biti i zanimljiva meta. S obzirom da je riječ o klasičnom poklanjanju iz koristoljublja, onaj koji je započeo tu igru, u vama više ne vidi ništa korisno i ostavlja vas na miru. Često i dramatičnim brisanjem sa facebook liste prijatelja. :) 

Druga kategorija su oni koji smatraju da vi njima trebate poklanjati. Pa se čak ne libe ni tražiti od vas, u početku diskretno i povremeno, a kad nasjednete onda zahtjevi postaju češći i raznovrsniji. Često ih prati rečenica "Dat ću ti ja novac". A vi i sami znate da nećete nikad taj novac vidjeti jer to obično nisu pokloni velike vrijednosti već sitnice, za koje se podrazumijeva da prijateljima nećete naplaćivati. S vremena na vrijeme, i osobe iz ove kategorije vama poklone nešto. Ne dajte se zavarati, prava priroda poklona je opisana u pasusu iznad, a vaša savjest će uraditi ostalo. I ovdje vrlo lako možete prekinuti igru. Kada vam naredni put prijateljica naruči poklone, ispostavite račun. Po mogućnosti zaračunajte i vrijeme koje ste utrošili obilazeći prodavnice. Ako vam se ne da ni trošiti vrijeme na to, jedno kratko "ovoga puta neću to uraditi" ima isti učinak. Jedno vrijeme će vas sigurno poštedjeti zahtjeva. Do vas je koliko dugo. 

Treća kategorija su oni koji poklanjaju da bi se osjećali prihvaćeni i voljeni. Nekad u djetinjstvu naučili su da će jedino tako biti dijelom grupe, steći prijatelje i potrebnu pažnju. Ako ste im drag prijatelj, onda očekujte skupe poklone, a za uzvrat ne trebate dati ništa osim malo svog vremena i pažnje. Nakon nekog vremena možete se osjećati kao u zamci. Nije vam jasno čime ste zaslužili te poklone, a ne nalazite način da uzvratite istom mjerom. Ovu igru je malo teže prekinuti. Obično treba malo taktičnosti i strpljenja. Najjednostavnije je upitati prijatelja čime ste zaslužili tako vrijedan poklon? A onda ga, s veliki poštovanjem prema onom koji poklanja, vratiti uz obrazloženje da ste vi odabrali tu osobu za prijatelja zbog divnih osobina koje ima i jer vam je drag prijatelj, te da vaše prijateljstvo ne treba plaćati. Možda će trebati više vremena i strpljenja, ali sigurna sam da, ukoliko vam je do prijatelja zaista i stalo, možete uspjeti. 

Četvrta, i za sad posljednja kategorija, su svi oni divni ljudi, za koje sam sigurna da ih ima puno više u našem okruženju, nego ovih iz prethodnih kategorija. A to su naši dragi prijatelji, koji nas, s vremena na vrijeme, obraduju sitnicama, bez da očekuju nešto zauzvrat, a i mi osjećamo radost kada poklanjamo njima. Poklanjanje nema nikakvu drugu svrhu sem da vas usreći i podsjeti na vrijednost prijateljstva i radost koju poklon može donijeti, ma koliko mali bio, ali kad je od srca. Moj muž je osmislio divan "projekat", kao pandan mom blogu, a zove se "365 poklona, za svaki dan". Sitnica, mala gesta, nešto što će mi uljepšati dan... Beskrajno sam mu zahvalna na ovom "projektu" i rado je dijelim s vama, možda i vas motiviše na nešto slično. 

Ovo je dobar uvod za drugu stranu poklanjanja, a to je primanje poklona. Sigurna sam da ste se i sami našli u jednoj ovakvoj situaciji: Prijatelj vam donosi poklon, a vi kao da je riječ o nečem strašnom reagujete "Ma neću, nisi trebao, a što si se trošio, ovo je stvarno sramota..." S druge strane, osobu koja poklanja činite zbunjenom jer nije sigurna da li je izabrala dobar poklon, sviđa li vam se, je li pogrešan trenutak... Ovakva reakcija obično potiče iz naših krivih uvjerenja da poklon treba zaslužiti, da se iza poklona sigurno krije neka namjera, jer zašto bi neko poklanjao bez razloga, pa onda pitanje "koliko će me ovo koštati?". 

Znam da je ovo problem koji muči većinu nas, i sama sam se sa njim borila i pobijedila, pa sad poklone primam sa širokim osmijehom duboko vjerujući da dolaze od srca osobe koja mi poklanja. Također, i kada poklanjam, poklanjam od srca i dragim ljudima. 

Imam mali zadatak za vas. Kada naredni put dobijete poklon, od prijatelja iz četvrte kategorije, prihvatite ga objeručke, uz osmjeh i iskreno hvala. I ne trčite odmah uzvratiti istom mjerom ili poklonom jednake vrijednosti. Sačekajte pravu priliku i poklonite nešto što je u tom trenutku za vas važno. Jer ljubav nije čist račun, barem kada su pokloni u pitanju. Ovdje je račun od srca, a on se množi kada se dijeli. ;)