subota, 2. prosinca 2017.

48. Cjeloživotno učenje kao put

Volim puteve. Podsjećaju me na moju misiju u životu i na sve što planiram dostići. Podsjećaju me i da uvijek trebam ići naprijed. U svakom smislu.


Ovu fotografiju sam napravila ovog ljeta na Zlatiboru. I odlično se uklopila u temu ovog posta.
Često se susrećem sa osobama koje su zainteresovane za investiciju u lični i profesionalni razvoj, međutim nisu spremni otići dalje od kućnog praga.

Sarajevo im nije usput, Zagreb ili Beograd predaleko, na Ciglanama gdje se nalazi Grow centar nema parkinga, Grow centar je u stanu a ne u nekom poslovnom objektu...
O odlasku u inostranstvo tek nema govora.

Ja sam na NLP put kročila prije 4 godine. Toliko godina ima moj najmlađi sin. I često svoj rast upoređujem sa njegovim. Nekad se i takmičimo.

Za 4 godine sam spoznala jednu važnu stvar. Ni jedna tačka na planeti Zemlji za mene nije daleka i nedostižna ako procijenim da je ono što ću naučiti i dobiti vrijedno te investicije.
U Sarajevu se nakon NLP Practitionera nisam mogla dalje educirati. Krenula sam u potragu za znanjem.

Dvije godine nakon toga u Sarajevu sam otvorila Grow centar. Kako bi onima koji dijele istu želju za znanjem omogućila da uče na kućnom pragu i uštede vrijeme, novac i energiju. Jer često je baš ta investicija i duplo premašivala vrijednost neke edukacije.

Znanje je moja visoka vrijednost i vjerujem da se dijeljenjem množi. Zbog toga svakog mjeseca pakujem kofere i dolazim u Sarajevo kako bih onima koji žele rasti i razvijati se to i omogućila.
I dalje investiram vrijeme, energiju i novac. Jer sam prepoznala da vrijedi.

Nema komentara:

Objavi komentar