Kakav bi to bio blog o sretnim mislima ako se ne bi makar jednom pisalo i o ljubavi? :) Ta vječna tema koja zaokuplja svako živo biće i vječna inspiracija pjesnika, sastavni je dio našeg bića. Iz ljubavi se rađamo, za ljubavlju cijelog života težimo i za sobom ostavljamo sjećanja "sa ljubavlju".
No, ako je već ljubav sastavni dio nas, kako to da je tako često guramo niže na listi prioriteta? Kako je moguće da je toliko nas usamljenih, "nesretnih u ljubavi" i "praznih"?
Kažemo da je ljubav naš najveći učitelj, zašto onda tako često padamo na ispitu i ponavljamo razred?
Hoće li vas iznenaditi činjenica da se odgovor na ova pitanja krije u nama samima? I mislila sam da neće. Mi smo ti koji svjesno ili ne priječe put ljubavi i ograničavaju je na naviku, rutinu pa i zaljubljenost. Uvriježeno mišljenje je da nakon zaljubljenosti dolazi do ravnodušnosti. Smiješno. Ne mogu a da se ne zapitam kako su onda nastala mnoga čuda za koje je zadužen upravo zaljubljenički zanos? Zbog ljubavi smo spremni štošta učiniti. Ona nam daje poticaj i snagu koju nismo ni znali da imamo. Zbog nje smo spemni pomicati vlastite granice i otkrivati nove kontinente.
Na pisanje o ljubavi motivisala me knjiga koju sam upravo pročitala i koju sam ponovo počela čitati. Radi se o knjizi 40 pravila ljubavi autorice Elif Šafak. Interesantno kako se opet potvrdilo da slučajnosti u životu ne postoje i da sve, pa i knjige dođu do nas onda kada su nam potrebne. 40 pravila ljubavi sam kupila odmah nakon što se pojavila u našim knjižarama. Uredno je čekala svoj red, čak vrlo često i preskakana zbog, meni tada, važnijih knjiga. Neću pisati o knjizi, ali želim da tih 40 pravila ostane zabilježeno kao 20ta sretna misao pa ću se potruditi da ih svih 40 prepišem i objavim na blogu. Već se radujem tom zadatku. Svakako vam preporučujem čitanje knjige, mene je potaknula na mnoga istraživanja na temu ljubavi i na mnogo načina je uticala, a sigurno će i uticati na moj život i duhovni razvoj.
Kako vi opisujete ljubav? Osjećate li je kao sastavni dio vas ili se neprestano disocirate od nje misleći da je sigurnije posmatrati je sa strane i ne dozvoliti joj pristup vašem životu? Možda smatrate da ljubav nije za vas i da je rezervisana za besposlene koji ne razumiju pravu suštinu života? A možda je upravo sada živite cijelim svojim bićem i čudite se potrebi da se o njoj piše. To bi me najviše razveselilo. Upoznavati ljude koji su otvorili svoja srca i pustili da ljubav poteče i dotakne sve oko njih.
No, ako je već ljubav sastavni dio nas, kako to da je tako često guramo niže na listi prioriteta? Kako je moguće da je toliko nas usamljenih, "nesretnih u ljubavi" i "praznih"?
Kažemo da je ljubav naš najveći učitelj, zašto onda tako često padamo na ispitu i ponavljamo razred?
Hoće li vas iznenaditi činjenica da se odgovor na ova pitanja krije u nama samima? I mislila sam da neće. Mi smo ti koji svjesno ili ne priječe put ljubavi i ograničavaju je na naviku, rutinu pa i zaljubljenost. Uvriježeno mišljenje je da nakon zaljubljenosti dolazi do ravnodušnosti. Smiješno. Ne mogu a da se ne zapitam kako su onda nastala mnoga čuda za koje je zadužen upravo zaljubljenički zanos? Zbog ljubavi smo spremni štošta učiniti. Ona nam daje poticaj i snagu koju nismo ni znali da imamo. Zbog nje smo spemni pomicati vlastite granice i otkrivati nove kontinente.
Na pisanje o ljubavi motivisala me knjiga koju sam upravo pročitala i koju sam ponovo počela čitati. Radi se o knjizi 40 pravila ljubavi autorice Elif Šafak. Interesantno kako se opet potvrdilo da slučajnosti u životu ne postoje i da sve, pa i knjige dođu do nas onda kada su nam potrebne. 40 pravila ljubavi sam kupila odmah nakon što se pojavila u našim knjižarama. Uredno je čekala svoj red, čak vrlo često i preskakana zbog, meni tada, važnijih knjiga. Neću pisati o knjizi, ali želim da tih 40 pravila ostane zabilježeno kao 20ta sretna misao pa ću se potruditi da ih svih 40 prepišem i objavim na blogu. Već se radujem tom zadatku. Svakako vam preporučujem čitanje knjige, mene je potaknula na mnoga istraživanja na temu ljubavi i na mnogo načina je uticala, a sigurno će i uticati na moj život i duhovni razvoj.
Kako vi opisujete ljubav? Osjećate li je kao sastavni dio vas ili se neprestano disocirate od nje misleći da je sigurnije posmatrati je sa strane i ne dozvoliti joj pristup vašem životu? Možda smatrate da ljubav nije za vas i da je rezervisana za besposlene koji ne razumiju pravu suštinu života? A možda je upravo sada živite cijelim svojim bićem i čudite se potrebi da se o njoj piše. To bi me najviše razveselilo. Upoznavati ljude koji su otvorili svoja srca i pustili da ljubav poteče i dotakne sve oko njih.
Ljubav je sastavni dio našeg bića i braniti se od nje znači braniti se od sebe samih. Toliko rastegljiva kategorija da obuhvata svaki aspekt našeg života, pa širimo je zato i srušimo sve barijere u nama koje joj priječe put. Napravimo mjesta u našim životima za naše srodne duše, pogledajmo s ljubavlju svijet oko sebe, udijelimo ljubavi bližnjima. Zato i kažem LJUBAV- ŠALJI DALJE!
Nema komentara:
Objavi komentar