Moj život je bogat prijateljima. Mnoge od njih nisam vidjela godinama, a neke čak nisam ni srela, ali smo zahvaljujući civilizacijskim tekovinama postali prijatelji na daljinu. Ne mislim da je prijatelj samo onaj s kim se viđaš svakodnevno. Današnji tempo života je takav da za svakodnevna druženja skoro da i nemamo vremena, ali upravo nedostatak vremena podstiče nas da onda kada nađemo vrijeme za prave prijatelje, taj susret oplemeni oboje, uljepša nam dan i podari nove lekcije o kojima trebamo razmisliti. Naučila sam da cijenim te trenutke i naučila sam da cijenim nove prijatelje koji ulaze u moj život, jer sad razumijem da u njemu niko nije slučajno. Prije nego sam se doselila u Beč upoznala sam nekoliko zanimljivih osoba, a jedna od njih je i Nevena, moja učiteljica reikija, jedno divno biće sa pozitivnom energijom koju nesebično širi oko sebe. Nevena je zaslužna za mnoge pozitivne procese u mom životu.
Po dolasku u Beč upoznala sam divnu porodicu Podžić, stekla prave prijatelje, jedne od onih za koje pomislite da ih znate cijeli život i jedva čekate ponovni susret sa njima.
Beč je predivan grad sa mnoštvom dobrih restorana i kafeterija koje jednostvno zovu da se u njima opustite, u dobrom društvu ili sami. Nekada i samoća godi, pa napravim malo druženje sa sobom uz šoljicu kapućina, pretresem svoje planove za naredni period, provjerim je li u njima sve na mjestu i da li se planirani termini još uvijek podudaraju. O Beču sam slušala kao o gradu "mašini" u kojem čovjek nema vremena ni za porodicu a kamoli za prijatelje. Zato sam se jako obradovala kada mi se javila moja prijateljica iz gimnazijskih dana, Džemila, s kojom se nisam vidjela skoro 15 godina. I znate šta? Nakon ugodno provedenog popodneva, nisam imala utisak da se toliko dugo nismo vidjele. Kao da je prošlo svega 7 dana. Shvatila sam da sam jako sretna osoba jer u svom životu imam toliko pozitivnih ljudi. Hvala Bogu na toj blagodati!
Sigurna sam da svako od nas ima barem tri draga prijatelja koja nije dugo vidio. Pozovite ih, organizujte druženje, obnovite veze među vama jer život je suviše kratak i šteta je ne provoditi što više vremena sa dragim ljudima. Za to ne postoji izgovor već samo nedostatak volje da se pokrenemo. Oslobodite se te ograničavajuće osobine zvane ljenost!
Po dolasku u Beč upoznala sam divnu porodicu Podžić, stekla prave prijatelje, jedne od onih za koje pomislite da ih znate cijeli život i jedva čekate ponovni susret sa njima.
Beč je predivan grad sa mnoštvom dobrih restorana i kafeterija koje jednostvno zovu da se u njima opustite, u dobrom društvu ili sami. Nekada i samoća godi, pa napravim malo druženje sa sobom uz šoljicu kapućina, pretresem svoje planove za naredni period, provjerim je li u njima sve na mjestu i da li se planirani termini još uvijek podudaraju. O Beču sam slušala kao o gradu "mašini" u kojem čovjek nema vremena ni za porodicu a kamoli za prijatelje. Zato sam se jako obradovala kada mi se javila moja prijateljica iz gimnazijskih dana, Džemila, s kojom se nisam vidjela skoro 15 godina. I znate šta? Nakon ugodno provedenog popodneva, nisam imala utisak da se toliko dugo nismo vidjele. Kao da je prošlo svega 7 dana. Shvatila sam da sam jako sretna osoba jer u svom životu imam toliko pozitivnih ljudi. Hvala Bogu na toj blagodati!
Sigurna sam da svako od nas ima barem tri draga prijatelja koja nije dugo vidio. Pozovite ih, organizujte druženje, obnovite veze među vama jer život je suviše kratak i šteta je ne provoditi što više vremena sa dragim ljudima. Za to ne postoji izgovor već samo nedostatak volje da se pokrenemo. Oslobodite se te ograničavajuće osobine zvane ljenost!
Nema komentara:
Objavi komentar