34. Postoji li život prije smrti?

Izgleda kao da se mali broj ljudi bavi pitanjem postoji li život prije smrti? Toliko smo zaokupljeni time da saznamo šta nas očekuje nakon smrti, gdje i da li uopšte negdje idemo, hoćemo li se vratiti i u kojem obliku, za sve što nam se dešava olakšanje pronalazimo u „utjehi“ da će u drugom životu biti bolje... A onda se iz budućih života prebacimo u prošle, pa tamo tražimo uzrok za sve što nam sad ne valja. Krivimo karmu za neuspjeh, loše odnose, nerad... Međutim, činjenica je da, kada ne znamo šta ćemo sa ovim životom, naš fokus prebacimo na prošle i buduće živote. Kao, šta ćemo raditi u narednom životu? I, da li smo u prošlom životu bili neki vladari, pa sad ispaštamo zbog nepoštene vladavine? 

Šta vam ovo govori? Da nismo sada i ovdje. Da zatvaramo oči očekujući da se problemi riješe sami od sebe, pa makar u nekom budućem životu, kada se nećemo sjećati šta nas je mučilo i kada ćemo biti neka bolja verzija sebe. Dok pišem ovo osjećam se glupo. Jer mi pada na pamet zakon karme, da, ako nismo naučili neke važne lekcije, one će se neminovno ponoviti, već u ovom životu. Besmisleno je čekati neki drugi život, u kojem ćemo opet biti stavljeni pred iskušenja koja nas trebaju podučiti nečemu, a onda se opet vraćati u prošle živote da otkrijemo šta to vučemo, a stvara nam poteškoće. Ok, već sam se dovoljno zapetljala. :)

Već sam nekoliko puta pisala da energija teče tamo gdje je usmjerena naša pažnja, tamo gdje je naš fokus. Pa ako je vaša odluka da svoju pažnju usmjerite na nešto što je prošlo (ako ga je uopšte i bilo), poput prošlih života, ili na nešto za šta ne postoji dokaz da će se desiti, poput budućih života, onda sigurno nećete biti iznenađeni činjenicom da nemate energije živjeti stvarni život koji vam se upravo dešava. Kako bi bilo da, za promjenu, fokus usmjerite na sebe, sada i ovdje? Da malo pogledate na sebe iz „Ja“ pozicije? Dajte sebi samo jedan minut i postanite svjesni onoga što osjećate u svom tijelu, misli koje vam prolaze kroz glavu dok čitate moj blog, emotivnog stanja u kojem se nalazite. Kako bi bilo da postanete svjesni mjesta na kojem trenutno sjedite, prostorije u kojoj se nalazite, boje zidova ili tkanine namještaja? Recite sebi „ja sam ovdje, u ovoj prostoriji“ i osjetit ćete čistu svjesnost. Sjećam se svog prvog „osvješćivanja“ na kursu kvantne harmonizacije. Bio je to osjećaj kao da sam do tada lagano sanjarila, a onda me neko dotakao i ja sam odjednom postala svjesna svega oko mene i mene same u svemu tome. Nevjerovatan osjećaj, totalno drugačiji od samog posmatranja objekata oko sebe. Postati svjestan okruženja je osjećaj pripadnosti tom okruženju. To je ona „Ja“ pozicija iz koje posmatramo sebe. Poput djeteta koje prvi put vidi svoj odraz u ogledalu. Samo posmatramo, bez osude ili pohvale onog što vidimo. Jer i samo posmatranje može postići dobar učinak, poput aktivnog slušanja bez vlastite interpretacije. Pokušajte, vrijedi.