Često me klijenti pitaju kada će metoda koju koristim početi djelovati. Često se desi i da se razočaraju kada metoda ne djeluje odmah i zauvijek otkloni teškoće s kojima su došli. Svakodnevno ponavljanje pozitivnih afirmacija teško da će dovesti do promjene ako se oslonite samo na ponavljanje, a otkrivanje uzroka (post o sjeni) zapostavite.
Zato koristim metaforu sa glavicom luka, gdje je naše JA srž glavice luka, a svaki sloj oko srži predstavlja naša uvjerenja, tegobe, odnose sa drugim ljudima i sve ono što je zapravo život. Pa baš kao što skidamo sloj po sloj da dođemo do srži, a često se dešava i da plačemo dok gulimo luk, tako i proces izlječenja i promjene ne može se desi preko noći već je potrebno određeno vrijeme, a često i suze kako bi se došlo do našeg najčistijeg Ja. I kako je glavici luka potrebno vrijeme da se formira, tako ni tegobe ne nastaju preko noći već se problemi godinama talože i slažu u slojeve. Zašto onda očekujete da se i preko noći riješe?
Proces rađanja novog Ja lijepo je opisala Elif Šafak u knjizi 40 pravila ljubavi, gdje 11to pravilo glasi:
Babice možda najbolje znaju da bez boli majka ne može roditi, jer se put novorođenčetu, bez boli, ne može otvoriti. Isto tako, pri rađanju novog Ja, mora biti boli. Ilovača samo u jakoj vatri postaje čvrsta i otporna. Ljubav je moguće spoznati i upotpuniti samo kroz bol.
Već je i naučno dokazano da prirodni proces dolaska djeteta na svijet ima svoju ogromnu ulogu. Dokazane su koristi od bebinog "puzanja" da izađe van, prvog stvarnog napora da za sebe nešto uradi. Međutim, baš kao što sve češće mlade majke biraju lakše i manje bolne načine poroda, tako i za ličnu promjenu biramo da ne napravimo nešto što bi nam zadalo napora. I onda se razočaramo jer instant savjeti "kako promijeniti život u 3 koraka" ne daju rješenje kakvo smo zamislili.
Naravno, niko ne voli bol. I sama pomisao na nju stvara neugodu. Zbog toga i odlažemo promjenu. Zbog toga i trpimo bol koju poznajemo jer nam niko ne garantuje da nas promjena neće boljeti još više. Niko ne garantuje da proces može proći bez boli, ali vam lično garantujem da se bol rađanja novog JA brže zaboravi nego porođajni bolovi. Zato što je slast novog JA veća. Međutim, ne postoji čarobni štapić koji će jednim zamahom otjerati sve ono što vam stvara blokade u životu, sve strahove, traume i kočnice, niti jednim zamahom može poput vile koja je Pepeljugu pretvorila u zanosnu princezu, vas pretvoriti u osobu iz (vaših) snova. To je rudarski posao koji isključivo zavisi od vas samih. Potrebno je da ste odlučni da želite napraviti promjenu. I, već sam to nekoliko puta isticala u postovima, potrebno je da ste spremni uložiti vrijeme, energiju i novac u stvaranje novog JA.
Niko ne kaže da je lako. Niko ne kaže da nije bolno. Ali vam niko ne može reći i da se ulaganje ne isplati. Istina, tempo života zahtijeva brže metode sa efikasnim rezultatima. Pa ako niste od onih koji smatraju da je cool imati psihoterapeuta ili psihoanalitičara kod kojeg ćete godinama ići, napravit ćete dobru strategiju kako se u što kraće vrijeme i bez puno novca osloboditi tereta koji vas koči da napredujete i vrlo brzo uživati u svom novom i lakšem Ja.
Proces rađanja novog Ja lijepo je opisala Elif Šafak u knjizi 40 pravila ljubavi, gdje 11to pravilo glasi:
Babice možda najbolje znaju da bez boli majka ne može roditi, jer se put novorođenčetu, bez boli, ne može otvoriti. Isto tako, pri rađanju novog Ja, mora biti boli. Ilovača samo u jakoj vatri postaje čvrsta i otporna. Ljubav je moguće spoznati i upotpuniti samo kroz bol.
Već je i naučno dokazano da prirodni proces dolaska djeteta na svijet ima svoju ogromnu ulogu. Dokazane su koristi od bebinog "puzanja" da izađe van, prvog stvarnog napora da za sebe nešto uradi. Međutim, baš kao što sve češće mlade majke biraju lakše i manje bolne načine poroda, tako i za ličnu promjenu biramo da ne napravimo nešto što bi nam zadalo napora. I onda se razočaramo jer instant savjeti "kako promijeniti život u 3 koraka" ne daju rješenje kakvo smo zamislili.
Naravno, niko ne voli bol. I sama pomisao na nju stvara neugodu. Zbog toga i odlažemo promjenu. Zbog toga i trpimo bol koju poznajemo jer nam niko ne garantuje da nas promjena neće boljeti još više. Niko ne garantuje da proces može proći bez boli, ali vam lično garantujem da se bol rađanja novog JA brže zaboravi nego porođajni bolovi. Zato što je slast novog JA veća. Međutim, ne postoji čarobni štapić koji će jednim zamahom otjerati sve ono što vam stvara blokade u životu, sve strahove, traume i kočnice, niti jednim zamahom može poput vile koja je Pepeljugu pretvorila u zanosnu princezu, vas pretvoriti u osobu iz (vaših) snova. To je rudarski posao koji isključivo zavisi od vas samih. Potrebno je da ste odlučni da želite napraviti promjenu. I, već sam to nekoliko puta isticala u postovima, potrebno je da ste spremni uložiti vrijeme, energiju i novac u stvaranje novog JA.
Niko ne kaže da je lako. Niko ne kaže da nije bolno. Ali vam niko ne može reći i da se ulaganje ne isplati. Istina, tempo života zahtijeva brže metode sa efikasnim rezultatima. Pa ako niste od onih koji smatraju da je cool imati psihoterapeuta ili psihoanalitičara kod kojeg ćete godinama ići, napravit ćete dobru strategiju kako se u što kraće vrijeme i bez puno novca osloboditi tereta koji vas koči da napredujete i vrlo brzo uživati u svom novom i lakšem Ja.
Nema komentara:
Objavi komentar