Sigurna sam da svako od vas zna divnu pjesmu Desanke Maksimović "Strepnja" koju obilježava jedan prepoznatljiv stih:
"...Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da."
Vjerovala sam teta Desanki da je sreća lijepa samo dok se čeka. Mnogo puta sam se, čitajući i izučavajući ovu pjesmu u školskim klupama, tješila da je sreća zaista lijepa samo dok se čeka i da onda kad dođe gubi svoju ljepotu pa i samim tim uživanje u njoj gubi svoj smisao. Ovaj stih mi je bio utjeha i u periodu dječijih ljubavnih razočarenja. Ako je sreća lijepa samo dok se čeka, onda se isplati čekati je i poželjeti da nikad ne dođe, samo da bismo uživali u tom slatkom iščekivanju, dok nam stvarni život prolazi.
A onda sam odrasla. I dočekala sreću. I, gle čuda, otkrila da je ljepše sreću živjeti nego je čekati.
Čekate li vi svoju sreću vjerujući da je ljepše čekati ju nego živjeti? Kad malo bolje razmislim, cijeli život koncipiramo na čekanju. Čekamo da završimo školu, da se zaposlimo, udamo/oženimo, dobijemo djecu... Živimo ubijeđeni da je sreća tamo negdje i da trebamo samo pažljivo čekati, biti na oprezu da nam ne promakne kada dođe, a malo ko od nas zna kako je prepoznati onda kada dođe. Možda zato što su u našoj (pod)svijesti utkani stihovi Desanke Maksimović. Živimo čekajući sreću, a stvarnu sreću koju nosi život i ne primjećujemo. Vrijednosti koje su nam zaista važne ne vidimo, uporno čekajući budućnost koja će nam tu sreću neminovno donijeti.
Stvarno, kako ćemo biti sretni kada nam djeca odrastu, prebrode sve faze, kada kupimo nov automobil i konačno odemo na željeni godišnji odmor! Zamislite samo kako će nam biti lijepo kada ta sreća dođe, ali budite oprezni: njena ljepota leži samo u čekanju. I tako mi čekamo i čekamo!
Hajde da malo obrnemo redoslijed. Da, umjesto što čekamo, počnemo sreću i živjeti. Da prihvatimo stvarnost takva kakva je i da počnemo uživati u njoj. Ne može valjda biti toliko loše? Otkriti sreću u iskrenom osmijehu svog djeteta, pronaći ju u dječijem otkrivanju svijeta. Naučiti dijete da je sreća ovdje i sada i da je treba čvrsto zgrabiti i biti je svjestan. Naučiti dijete, a podsjetiti sebe:
Uvijek će biti prepreka koje treba savladati. A te prepreke zapravo čine život. Šta se dešava kada se na monitoru pojavi ravna crta? Smrt. A frekvencije srca znače život. Život je sačinjen od uspona i padova i kada prihvatimo da je i svaki pad vrijedna lekcija za nas, možemo čak i tada biti sretni. Postoji čarobna formula za sreću, a ona se zove sadašnji trenutak. Kada ga osvijestimo, spoznat ćemo da sreću i živimo.
Zato prestanimo čekati željeni posao, završetak fakulteta, idealnu kilažu, idealnog partnera... Prestanimo čekati da nam život prođe čekajući bolje sutra, jer će uvijek biti povoda za čekanje boljeg sutra ukoliko odmah ne izađemo iz tog začaranog kruga. Nema boljeg trenutka da budemo sretni od ovog sad trenutka! Iskoristite ga!
"...Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
Dok od sebe samo nagoveštaj da."
Vjerovala sam teta Desanki da je sreća lijepa samo dok se čeka. Mnogo puta sam se, čitajući i izučavajući ovu pjesmu u školskim klupama, tješila da je sreća zaista lijepa samo dok se čeka i da onda kad dođe gubi svoju ljepotu pa i samim tim uživanje u njoj gubi svoj smisao. Ovaj stih mi je bio utjeha i u periodu dječijih ljubavnih razočarenja. Ako je sreća lijepa samo dok se čeka, onda se isplati čekati je i poželjeti da nikad ne dođe, samo da bismo uživali u tom slatkom iščekivanju, dok nam stvarni život prolazi.
A onda sam odrasla. I dočekala sreću. I, gle čuda, otkrila da je ljepše sreću živjeti nego je čekati.
Čekate li vi svoju sreću vjerujući da je ljepše čekati ju nego živjeti? Kad malo bolje razmislim, cijeli život koncipiramo na čekanju. Čekamo da završimo školu, da se zaposlimo, udamo/oženimo, dobijemo djecu... Živimo ubijeđeni da je sreća tamo negdje i da trebamo samo pažljivo čekati, biti na oprezu da nam ne promakne kada dođe, a malo ko od nas zna kako je prepoznati onda kada dođe. Možda zato što su u našoj (pod)svijesti utkani stihovi Desanke Maksimović. Živimo čekajući sreću, a stvarnu sreću koju nosi život i ne primjećujemo. Vrijednosti koje su nam zaista važne ne vidimo, uporno čekajući budućnost koja će nam tu sreću neminovno donijeti.
Stvarno, kako ćemo biti sretni kada nam djeca odrastu, prebrode sve faze, kada kupimo nov automobil i konačno odemo na željeni godišnji odmor! Zamislite samo kako će nam biti lijepo kada ta sreća dođe, ali budite oprezni: njena ljepota leži samo u čekanju. I tako mi čekamo i čekamo!
Hajde da malo obrnemo redoslijed. Da, umjesto što čekamo, počnemo sreću i živjeti. Da prihvatimo stvarnost takva kakva je i da počnemo uživati u njoj. Ne može valjda biti toliko loše? Otkriti sreću u iskrenom osmijehu svog djeteta, pronaći ju u dječijem otkrivanju svijeta. Naučiti dijete da je sreća ovdje i sada i da je treba čvrsto zgrabiti i biti je svjestan. Naučiti dijete, a podsjetiti sebe:
Uvijek će biti prepreka koje treba savladati. A te prepreke zapravo čine život. Šta se dešava kada se na monitoru pojavi ravna crta? Smrt. A frekvencije srca znače život. Život je sačinjen od uspona i padova i kada prihvatimo da je i svaki pad vrijedna lekcija za nas, možemo čak i tada biti sretni. Postoji čarobna formula za sreću, a ona se zove sadašnji trenutak. Kada ga osvijestimo, spoznat ćemo da sreću i živimo.
Zato prestanimo čekati željeni posao, završetak fakulteta, idealnu kilažu, idealnog partnera... Prestanimo čekati da nam život prođe čekajući bolje sutra, jer će uvijek biti povoda za čekanje boljeg sutra ukoliko odmah ne izađemo iz tog začaranog kruga. Nema boljeg trenutka da budemo sretni od ovog sad trenutka! Iskoristite ga!
Nema komentara:
Objavi komentar