ponedjeljak, 16. studenoga 2015.

37. Možemo promijeniti svijet

Svjedoci smo, da, kada god se nešto tragično desi u svijetu, dođe do masovne pojave mišljenja, savjeta, međusobnog optuživanja i sl. Tako brzo zaboravljamo ko smo mi zapravo i koja je naša uloga na ovom svijetu. Tako brzo zaboravimo izjave koje smo u nekoj drugoj prilici rekli. A najvažnije od svega, zaboravimo koliko sebe odražavamo u svijetu i ljudima oko nas. Koliko se zrcalimo, ogledamo... Ispričat ću vam jednu kratku priču, kao uvod u ono o čemu želim pisati, a to je zrcaljenje, ogledanje, nas samih u svijetu koji nas okružuje, i ljudima koji nas okružuju.
Jednog dana Ebu Džehl je susreo Muhammeda, a.s. i rekao mu: “Muhammede, ja od tebe nisam vidio ružnijeg čovjeka!” “Pravo si rekao”, odgovorio je Muhammed, a.s. Na ovo je rekao Ebu Bekr, r.a. Pejgamberu: “O ti sunce duhovnog svijeta, miljeniče Svevišnjeg Boga, ja od tebe nisam vidio ljepšeg čovjeka” - Pravo si rekao, “odgovori i njemu Pejgamber. Čuvši ova dva odgovora, ashabi upitaju: “Ja Resulallah! Kako je to moguće da ti isti odgovor daješ i Ebu Bekru, r.a. i Ebu Džehlu? Oni su sušte suprotnosti! Ebu Bekr, r.a. je tvoja desna ruka, a Ebu Džehl je tvoj najveći din-dušmanin.” Pejgamber im odgovori: “Nemojte se čuditi, jer ja sam kao jedno najčistije ogledalo. Ko god u me pogleda, sebe će vidjeti. Zato i Ebu Bekr vidi na mome licu svoje ljepote, a Ebu Džehl vidi svoju ružnoću. Istinu su rekli što su vidjeli. Ebu Bekr svoju ljepotu, a Ebu Džehl svoju ružnoću.” (Mevlana Dželaludin Rumi, Mesnevija I. Prijevod i komentar Fejzulah Hadžibajrić, Sarajevo, 1985., str. 245).

U novije vrijeme, sve više je naučnih metoda koje potvrđuju da smo mi jedni drugima najbolje ogledalo. Od kako sam se kroz NLP upoznala sa pojmom "zrcaljenje neurona", odn. ogledanje našeg unutrašnjeg stanja u drugim ljudima, za ljude oko mene pokazujem više razumijevanja. O ovoj temi često diskutujemo na NLP edukaciji i kako kaže moja učiteljica Nada "trebamo barem 33 puta ponoviti da ostane u nama". Zato o ovoj temi često razgovaram i sa prijateljima, a zanimljivo je posmatrati kako drugi ljudi zrcale svoje unutrašnje emocije.
Tako vam se, na primjer, može desiti da upoznate osobu i da vam od prvog trenutka bude odbojna. Nije vam jasno zbog čega, ne poznajete je, ali nešto u njenom ponašanju kod vas stvara odbojnost. I uskoro, ničim izazvani, nađete se u konfliktu. Sigurna sam da je svako od nas barem jednom bio u ovoj situaciji. Nastavite čitati i sigurna sam da će ovakvih situacija biti sve manje, dok u potpunosti ne iščeznu. Šta se zapravo u vama događa kada osjetite odbojnost prema osobi koju ste tek upoznali? Dešava se to da u tom trenutku proradi naša mapa svijeta, naš pogled i doživljaj svijeta oko sebe, te da proradi naša sjena i sve ono što smo potisnuli, sakrili i što ne želimo da drugi vide ili znaju. Zašto bi inače neutralna situacija i neutralna osoba kod vas pobudila osjećaj nelagode? Kada sljedeći put budete i ovakvoj situaciji, pogledajte malo u sebe i zapitajte se "šta je to kod mene (u meni) što zrcalim u ovoj osobi?" To može biti način života koji vi ne živite, a priželjkujete. To može biti neka davna trauma koju ste potisnuli, a ta osoba ima slične osobine osobe koja vam je nanijela bol. To može biti emocija koju ta osoba ispoljava, a vi tu emociju uporno pokušavate gurnuti u svoju sjenu, svoje nesvjesno. Dovoljno je primijetiti šta to zrcalimo i vaša emocija prema drugoj osobi može biti u potpunosti promijenjena.

Isto je i sa pozitivnim primjerima. Upoznate osobu i imate osjećaj da se znate cijeli život, dijelite iste interese, dovršavate jedno drugom rečenice... A ako malo osmotrite svoju unutrašnjost, vidjećete da u toj osobi zrcalite svoje pozitivne emocije. Sada je jasnije zašto nakon određenog vremena osoba koja vas je oduševljavala svojom uglađenošću, odjednom počne da vas iritira. Šta se zapravo promijenilo: ta osoba ili vaše ogledanje u njoj?

U NLP-u kažemo da događaji oko nas nemaju značenje dok im ga mi ne damo. A damo ga na osnovu naših iskustava, uvjerenja i vrijednosti, generalizacije, filtriranja... Zato za neku osobu određeni događaj može biti traumatičan, a za nekoga ne. I u ovom slučaju mi zapravo samo ogledamo naše unutrašnje stanje. Kada ovo sve prihvatimo bit će nam lakše razumjeti zašto ne možemo promijeniti svijet. Odn. kako možemo promijeniti svijet. :) Samo posmatranjem našeg unutrašnjeg stanja. Kada promijenimo naše ogledanje, naše zrcaljenje, nekako čudesno će se i svijet oko nas promijeniti. Probajte, vrijedi!

Nema komentara:

Objavi komentar