Svjedoci
smo, da, kada god se nešto tragično desi u svijetu, dođe do masovne pojave
mišljenja, savjeta, međusobnog optuživanja i sl. Tako brzo zaboravljamo ko smo
mi zapravo i koja je naša uloga na ovom svijetu. Tako brzo zaboravimo izjave
koje smo u nekoj drugoj prilici rekli. A najvažnije od svega, zaboravimo koliko
sebe odražavamo u svijetu i ljudima oko nas. Koliko se zrcalimo, ogledamo...
Ispričat ću vam jednu kratku priču, kao uvod u ono o čemu želim pisati, a to je
zrcaljenje, ogledanje, nas samih u svijetu koji nas okružuje, i ljudima koji
nas okružuju.
Jednog dana
Ebu Džehl je susreo Muhammeda, a.s. i rekao mu: “Muhammede, ja od tebe nisam
vidio ružnijeg čovjeka!” “Pravo si rekao”, odgovorio je Muhammed, a.s. Na ovo
je rekao Ebu Bekr, r.a. Pejgamberu: “O ti sunce duhovnog svijeta, miljeniče
Svevišnjeg Boga, ja od tebe nisam vidio ljepšeg čovjeka” - Pravo si rekao,
“odgovori i njemu Pejgamber. Čuvši ova dva odgovora, ashabi upitaju: “Ja Resulallah!
Kako je to moguće da ti isti odgovor daješ i Ebu Bekru, r.a. i Ebu Džehlu? Oni
su sušte suprotnosti! Ebu Bekr, r.a. je tvoja desna ruka, a Ebu Džehl je tvoj
najveći din-dušmanin.” Pejgamber im odgovori: “Nemojte se čuditi, jer ja sam
kao jedno najčistije ogledalo. Ko god u me pogleda, sebe će vidjeti. Zato i Ebu
Bekr vidi na mome licu svoje ljepote, a Ebu Džehl vidi svoju ružnoću. Istinu su
rekli što su vidjeli. Ebu Bekr svoju ljepotu, a Ebu Džehl svoju ružnoću.”
(Mevlana Dželaludin Rumi, Mesnevija I. Prijevod i komentar Fejzulah
Hadžibajrić, Sarajevo, 1985., str. 245).
U novije
vrijeme, sve više je naučnih metoda koje potvrđuju da smo mi jedni drugima
najbolje ogledalo. Od kako sam se kroz NLP upoznala sa pojmom "zrcaljenje
neurona", odn. ogledanje našeg unutrašnjeg stanja u drugim ljudima, za
ljude oko mene pokazujem više razumijevanja. O ovoj temi često diskutujemo na
NLP edukaciji i kako kaže moja učiteljica Nada "trebamo barem 33 puta
ponoviti da ostane u nama". Zato o ovoj temi često razgovaram i sa
prijateljima, a zanimljivo je posmatrati kako drugi ljudi zrcale svoje
unutrašnje emocije.
Tako vam
se, na primjer, može desiti da upoznate osobu i da vam od prvog trenutka bude
odbojna. Nije vam jasno zbog čega, ne poznajete je, ali nešto u njenom ponašanju
kod vas stvara odbojnost. I uskoro, ničim izazvani, nađete se u konfliktu.
Sigurna sam da je svako od nas barem jednom bio u ovoj situaciji. Nastavite
čitati i sigurna sam da će ovakvih situacija biti sve manje, dok u potpunosti
ne iščeznu. Šta se zapravo u vama događa kada osjetite odbojnost prema osobi
koju ste tek upoznali? Dešava se to da u tom trenutku proradi naša mapa
svijeta, naš pogled i doživljaj svijeta oko sebe, te da proradi naša sjena i
sve ono što smo potisnuli, sakrili i što ne želimo da drugi vide ili znaju.
Zašto bi inače neutralna situacija i neutralna osoba kod vas pobudila osjećaj
nelagode? Kada sljedeći put budete i ovakvoj situaciji, pogledajte malo u sebe
i zapitajte se "šta je to kod mene (u meni) što zrcalim u ovoj osobi?"
To može biti način života koji vi ne živite, a priželjkujete. To može biti neka
davna trauma koju ste potisnuli, a ta osoba ima slične osobine osobe koja vam
je nanijela bol. To može biti emocija koju ta osoba ispoljava, a vi tu emociju
uporno pokušavate gurnuti u svoju sjenu, svoje nesvjesno. Dovoljno je
primijetiti šta to zrcalimo i vaša emocija prema drugoj osobi može biti u
potpunosti promijenjena.
Isto je i
sa pozitivnim primjerima. Upoznate osobu i imate osjećaj da se znate cijeli
život, dijelite iste interese, dovršavate jedno drugom rečenice... A ako malo
osmotrite svoju unutrašnjost, vidjećete da u toj osobi zrcalite svoje pozitivne
emocije. Sada je jasnije zašto nakon određenog vremena osoba koja vas je
oduševljavala svojom uglađenošću, odjednom počne da vas iritira. Šta se zapravo
promijenilo: ta osoba ili vaše ogledanje u njoj?
U NLP-u
kažemo da događaji oko nas nemaju značenje dok im ga mi ne damo. A damo ga na
osnovu naših iskustava, uvjerenja i vrijednosti, generalizacije, filtriranja...
Zato za neku osobu određeni događaj može biti traumatičan, a za nekoga ne. I u
ovom slučaju mi zapravo samo ogledamo naše unutrašnje stanje. Kada ovo sve
prihvatimo bit će nam lakše razumjeti zašto ne možemo promijeniti svijet. Odn.
kako možemo promijeniti svijet. :) Samo posmatranjem našeg unutrašnjeg stanja.
Kada promijenimo naše ogledanje, naše zrcaljenje, nekako čudesno će se i svijet
oko nas promijeniti. Probajte, vrijedi!
Nema komentara:
Objavi komentar