Osim što postoje knjige koje djeca vole i rado čitaju, veoma me obradovala činjenica da postoje i knjige koje vole djecu. Nisam to znala ranije, dok jedna divna mlada žena, mama troje dječice nije ušla u moj život, a kako drugačije nego kroz NLP edukaciju. Ta inspirativna žena, Irena, o kojoj možete pronaći mnogo zanimljivih činjenica, a meni posebno draga je ta da je bosanka :), je autorica jedne izuzetno korisne web aplikacije Pametnica, za koju je čak i dobila nagradu. Irena je, također, vlasnica izdavačke kuće Harfa, gdje sam pronašla inspiraciju za naziv posta.
Sa Irenom sam u prvih pola sata pronašla mnogo povezujućih tema, a sretna sam jer sam kroz nju dobila još jednu životnu učiteljicu. Podsjetila me koliko je važno rano stimulisanje dječijih sposobnosti, dala mi pregršt dobrih savjeta i doživotno “zadužila” da pratim njen rad i razvoj Pametnice. Trenutno neću pričati o Pametnici već ću vam postaviti link na stranicu i stranicu Izdavačke kuće Harfa, sigurna sam da ćete pronaći mnogo toga zanimljivog.
http://www.pametnica.harfa.hr/
http://www.harfa.hr/
Ovaj post sam počela pisati iz jednog drugog razloga, a to je podsjećanje koliko zapravo dugujemo svojoj djeci. U posljednje vrijeme se desilo mnogo ružnih stvari koje su svakog od roditelja natjerale barem na razmišljanje o tome u kakve osobe ćemo odgojiti svoju djecu. Nepodržavajući sistem kada su u pitanju osnovna roditeljska (a i dječija) prava, nedovoljno stimulišući školski sistem, život u stalnom stresu i brizi za osnovnu egzistenciju, međuvršnjačko nasilje… Sve ovo ne budi ni trunku optimizma kada razmišljamo o zdravoj budućnosti naše djece.
Skloni smo da krivca uvijek tražimo vani, tamo negdje u sistemu, državi, školi… Međutim, jedino mjesto gdje ga trebamo tražiti i gdje ćemo ga vjerovatno pronaći smo mi sami. Sa tom istinom se teško suočiti, međutim, postavite sebi jedno osnovno pitanje: Kada ste posljednji put sa 100 procentnom pažnjom saslušali vaše dijete? Samo saslušali, ne i igrali s njim, ne radili zadaću sa njim (umjesto njega), ne čitali knjigu i posmatrali kako dijete reaguje na nju. Samo saslušali. Nažalost, prilično sam uvjerena, malo nas. Okupirani smo svim i svačim dok nam djeca rastu pored nas i traže stimulaciju za svoj razvoj na svim drugim mjestima osim ondje gdje bi već trebali znati da će je dobiti, a to smo mi, njihovi roditelji. Želim vjerovati da iza svakog ponašanja stoji dobra namjera, kako kaže jedan NLP postulat. Pa tako i iza ponašanja roditelja stoji dobra namjera da želimo najbolje za svoje dijete. Da li je to dovoljno? Očito nije. U današnje vrijeme, kada je svaka informacija lako dostupna i lako provjerljiva, koji izgovor imamo kada je odgovornost prema razvoju naše djece u pitanju? To da imamo dobru namjeru? Da radimo po 10h dnevno i djecu vidimo samo pred spavanje? Nemamo novca za knjige jer su preskupe, a i nikad više knjiga o odgoju a manje odgojene djece? (I ovo sam čula kao izgovor!) Nemamo vremena, preumorni smo…? Jeftini oblici zabave poput dječijih igraonica dok mame piju kafu sa drugaricom, taman ta igraonica dobro dođe da se dijete zabavi sat vremena? Da, na koncu, mi znamo šta je najbolje za naše dijete? Znamo li zaista? I još mnogo, mnogo izgovora, koji i jesu samo to: izgovori.
Sigurna sam da se Irena sad grohotom smije, a za one koji još uvijek u pretraživač nisu ukucali ime Irena Orlović, samo nekoliko informacija o ovoj divnoj ženi: Mama troje djece, čija je srednja djevojčica Matea rođena sa teškom srčanom manom i operacija koja je uslijedila je ostavila teške, trajne posljedice na njen život. Uprkos liječničkim prognozama i nalazima, Matea je danas vesela, samostalna djevojčica, koja po riječima njene mame oplemenjuje život svakog čovjeka koji je upozna. Irena nije dozvolila da ovi izgovori koje sam gore navela, a koje svakodnevno slušamo, i jednog trenutka dobiju značaja u životu njene porodice, već je uradila sve da svojoj djeci (a nakon Mateje rodila je dječaka Emanuela) obezbijedi zdravo djetinjstvo i postavi im dobre temelje kako bi izrasli u sretne i zadovoljne ljude. Irena nije čekala da se sistem promijeni, da se radno vrijeme smanji, školski sistem konačno izađe iz kamenog doba, da okolina pokaže više razumijevanja… već je uradila onoliko koliko je bila u mogućnosti i za šta je tad imala znanja i iskustva. I kad je kreirala Pametnicu, nagrada koja je prirodno uslijedila, nije je uljuljala u zonu komfora da je sad sve gotovo i da može da odmori, već joj je dala motivaciju da krene još jednom stazom, a to je NLP i cjeloživotni razvoj. Jer samo kada u sebi otklonimo zastarjele obrasce mišljenja i ponašanja i promijenimo ih u korisne, možemo računati na to da će se promijeniti i svijet izvan nas.
U mom sistemu vrijednosti, Irena je ono što ja želim postati jednog dana: žena koja je naučila pratiti signale i učiti iz lekcija koje joj život daje. U njenom slučaju, život je jedan strogi učitelj. A Irena je dobila čistu desetku!
Sad kad znate ovaj jedan mali, možda najmanji dio Ireninog života, da vas pitam ponovo: Koji ono izgovor, za to što još niste počeli brinuti o zdravom, stimulativnom razvoju svoje djece, imate?
Nema komentara:
Objavi komentar