Ovo je priča o cirkuskom slonu koji je bio svezan tankim konopcem pričvršćenim za slabašni kolac, a uprkos tome slon nikada nije pokušao da se oslobodi tako male prepreke i dođe do slobode. Možete li zamisliti malog slonića, tako svezanog, kako se danima pokušava osloboditi konopca i kolca? Trga i vuče, upire u kolac, ali bezuspješno. Bio je nejak da se oslobodi i vremenom je naučio da živi u svom ograničenom prostoru za kretanje i nikad više nije pokušao da se oslobodi, čak i kada je odrastao u snažnog slona. Vjerovao je svom iskustvu iz djetinjstva koje ne odgovara istini.
Možemo li se prepoznati u ovoj priči? Živimo li i mi u uvjerenjima koja smo stekli nekad ranije u životu a koja nikad poslije nismo preispitali i razbili? Koliko mi imamo kolaca u svom životu i koliko su veliki? A konopaca?
Naša uvjerenja su naši najjači konopci, ona nas vežu i sputavaju i redovno podsjećaju da ne trebamo ni da se trudimo da napravimo promjene u svom životu jer to ne možemo. Uvjerenja uglavnom potiču iz prošlosti i nisu stvarna. Ne odgovaraju sadašnjem trenutku i onome što mi jesmo ovdje i danas, ali uprkos tome vladaju nama ograničavajući nas baš poput cirkuskog slona i čineći nas nemoćnima da im se odupremo. Vremenom mi zaista postajemo ono što vjerujemo da jesmo. Kakav dosadan život sebi često priredimo!
Dobra vijest je da nije tako teško osloboditi se negativnih uvjerenja. Trebamo se samo zapitati: koliko često se ponašamo poput cirkuskog slona? Koliko su jaki naši konopci? Koliko ih ima? I, najvažnije pitanje: Koji su izgovori za takva uvjerenja?
Sa svojim prijateljima rado diskutujem na temu cirkuskog slona i podijelit ću s vama nekoliko izgovora koji se uvijek ponavljaju. "Ne mogu ja TO!", "Nisam ja za toga", "Pa hajde TI mi pomozi", "To sve košta, a ja nemam dovoljno novca!" i najpopularniji izgovor "Nemam energije".
Najteže je izaći iz zone komfora. To zahtjeva posebnu temu i sigurno će biti predmet nekih od narednih postova. Ali da bismo napravili napredak trebamo se odvažiti na taj korak i napustiti zonu komfora. Uronite malo u svoj svijet, pronađite i otvorite sve ladice u koje ste pohranili ograničavajuća uvjerenja i uz pomoć gore navedenih pitanja ih osvijestite i oslobodite mehanizme koji su vas sprječavali da uradite nešto dobro za sebe. Sva uvjerenja i ograničenja su uglavnom u našoj glavi, vrlo često nas okolina ne doživljava tako nesposobnima kakvi se sami sebi činimo. Međutim, uvjerenja neće nestati sama od sebe već ih mi moramo sagledati i pozabaviti se njihovim preoblikovanjem. Pri tom se prema sebi odnosite kao prema malom sloniću, budite nježni i podupirite se sa puno poštovanja. I konopci će jednostavno nestati!
Možemo li se prepoznati u ovoj priči? Živimo li i mi u uvjerenjima koja smo stekli nekad ranije u životu a koja nikad poslije nismo preispitali i razbili? Koliko mi imamo kolaca u svom životu i koliko su veliki? A konopaca?
Naša uvjerenja su naši najjači konopci, ona nas vežu i sputavaju i redovno podsjećaju da ne trebamo ni da se trudimo da napravimo promjene u svom životu jer to ne možemo. Uvjerenja uglavnom potiču iz prošlosti i nisu stvarna. Ne odgovaraju sadašnjem trenutku i onome što mi jesmo ovdje i danas, ali uprkos tome vladaju nama ograničavajući nas baš poput cirkuskog slona i čineći nas nemoćnima da im se odupremo. Vremenom mi zaista postajemo ono što vjerujemo da jesmo. Kakav dosadan život sebi često priredimo!
Dobra vijest je da nije tako teško osloboditi se negativnih uvjerenja. Trebamo se samo zapitati: koliko često se ponašamo poput cirkuskog slona? Koliko su jaki naši konopci? Koliko ih ima? I, najvažnije pitanje: Koji su izgovori za takva uvjerenja?
Sa svojim prijateljima rado diskutujem na temu cirkuskog slona i podijelit ću s vama nekoliko izgovora koji se uvijek ponavljaju. "Ne mogu ja TO!", "Nisam ja za toga", "Pa hajde TI mi pomozi", "To sve košta, a ja nemam dovoljno novca!" i najpopularniji izgovor "Nemam energije".
Najteže je izaći iz zone komfora. To zahtjeva posebnu temu i sigurno će biti predmet nekih od narednih postova. Ali da bismo napravili napredak trebamo se odvažiti na taj korak i napustiti zonu komfora. Uronite malo u svoj svijet, pronađite i otvorite sve ladice u koje ste pohranili ograničavajuća uvjerenja i uz pomoć gore navedenih pitanja ih osvijestite i oslobodite mehanizme koji su vas sprječavali da uradite nešto dobro za sebe. Sva uvjerenja i ograničenja su uglavnom u našoj glavi, vrlo često nas okolina ne doživljava tako nesposobnima kakvi se sami sebi činimo. Međutim, uvjerenja neće nestati sama od sebe već ih mi moramo sagledati i pozabaviti se njihovim preoblikovanjem. Pri tom se prema sebi odnosite kao prema malom sloniću, budite nježni i podupirite se sa puno poštovanja. I konopci će jednostavno nestati! 
Nema komentara:
Objavi komentar